moja priča je malo čudna... ne znam hoću li me uopće razumjeti.

ima mnogo tinejdžera u svijetu koji imaju problema. Borila sam se sama sa sobom i patila od psihičkih bolesti – anksioznosti, depresije, socijalne fobije. u ranoj mladosti ušao sam u zabranjene supstance...skoro sam umro, ali u dvadesetima sam bio u zatvoru.

odjednom nisam imao nikoga, samo par ljudi koje volim.

neki me ostave i nisam se mogla ni oprostiti...

Kod kuće sam nakon godina i teško mi je živjeti normalan život. ali želim! probat ću. Imam dva posla... ali ostali su mi dugovi u životu. Ne znam kada ću to moći vratiti. Plaće u mojoj zemlji su male i trudim se stalno zarađivati. ako ne radim, tražim "besplatnu lovu" i upitnike na webu. Bližim se tridesetima i počinjem misliti da više nikada neću doživjeti ljepotu normalnog života. Imam snove ali ne znam kako dalje...

Želio bih se riješiti dugova. a ne biti stalno izložen opasnosti. Volio bih posjetiti stranu zemlju, zaljubiti se, crtati...

barem živjeti normalnim životom.

Ne znam da li itko želi pomoći osobi poput mene jer ovo je problem koji sam sama napravila... ali stvarno nisam htjela. Želim živjeti i učiniti da svi koji su me napustili budu ponosni na mene.

Ne znam hoće li mi itko pomoći, ali ne možete zamisliti koliko bi me to usrećilo. uz svaki poklon, mislim da postoji netko tko mi je pomogao, a nalazi se na drugom kraju svijeta.

(osmijeh čak i kada je život ponekad težak. uvijek može biti gore. uvijek postoji netko kome je gore...)

🖤🖤🖤