zbog mog sina, moje obitelji i mene

Tko organizira kampanju?

zbog mog sina, moje obitelji i mene

Oprosti, tipkam preko prevoditelja, nekako mi je ispalo i sin mi je rekao, budi svoj i nemaš se čega sramiti.

Nisam vjerovao, ali moj desetogodišnji sin je rekao, tata, započni kampanju.

Negdje je na televiziji vidio emisiju o tome.

Moj sin je teško bolestan, ima Costmanov sindrom. Prošao je kroz mnogo toga, ali je jak. I podigao me je kao sina svog oca i rekao, mi, iznenadimo mamu jer ona radi za nas, moje bake i djedove koji su gotovo sve donirali za moj oporavak, što nažalost nije uspjelo i sada im treba novac i za mene.

Tko organizira kampanju?

Zovem se Petar i imam 47 godina. Podvrgnut sam se dvijema otvorenim operacijama repozicije vratne kralježnice zbog problema s diskovima, spondilolisteze i pars defekta. Nažalost, nijedna nije dobro prošla, a cijeloj stvari ne pomažu ni problemi sa zdravljem nakon teškog covida. Nadao sam se da ću se vratiti svojoj "normalnoj" rutini nakon operacija, ali sam bio iznenađen ograničenjima i bolovima.

Kome ćemo pomoći?

Voljela sam svoj posao i iako su svi govorili da prodajem proizvode, rekla sam ne, pomagala sam ljudima. Radila sam u osiguravajućoj industriji. Svoje slobodno vrijeme u potpunosti sam posvetila obitelji. Ali došao je covid i nije bilo lako. Covid mi je donio probleme u obliku neposlušnog srca, pogoršanja astme, bolova u zglobovima, bolova u mišićima i propadanja te tremora, očnih poremećaja u obliku nedovoljne opskrbe krvlju mrežnice zbog mikrotrombotizacije krvnih žila oka i oštećenih kognitivnih sposobnosti. Nisam se mogla vratiti na svoj prvobitni posao, pa sam počela raditi barem honorarno u trgovini. Polako mi je kralježnica počela odjekivati, tjelovježba nije pomagala, niti sprejevi ili infuzije. Operacija je bila neizbježna. Nakon neuspjelih operacija shvatila sam i pomirila se s činjenicom da više neću raditi, imam štake koje mi pomažu u hodanju. Ponekad je bolji dan i mogu više stajati na nogama, čak i uz pomoć lijekova, pa idemo na kratki izlet, ali manje-više se svodi na obavljanje kućanskih poslova, vožnju sina u školu i natrag te kratku šetnju. Sjedenje je bolno. Prije svega ovoga, svaki slobodan trenutak sam maksimalno koristila za svoju obitelj, često smo izlazili, planinarili i planinarili, vozili bicikl na posao i trčali.

Sredstva bih iskoristila za kupaonicu bez prepreka. Trenutno imamo kadu i teško mi je ulaziti i izlaziti iz nje. Partner mi pomaže s tim, kao i s higijenom od koljena nadolje. Ne mogu sigurno staviti višu stolicu u nju. To je potrebno jer mi je teško sjediti na običnoj zbog bolova u potkoljenici. Osigurali bismo mi tuš kabinu, stolicu i rukohvate sa strane.

Platio bih za vježbe, rehabilitaciju i masaže kako bih održao kondiciju i održavao mišiće. Kod kuće pokušavam vježbati koliko mogu i koliko mogu podnijeti. Ali drugačije je kada mi netko pomaže, vodi me, a posebno u rehabilitacijskim centrima imaju bolju opremu u obliku fitness sprava i naprava.

Za kupnju lijekova, infuzija, vitamina, raznih drugih dodataka prehrani za ublažavanje boli, održavanje mišića i zglobova.

Za moje roditelje kojima je bila potrebna financijska podrška, otkrio sam da su mi gotovo sve donirali.

Puno vam hvala na pomoći, na svakom doprinosu, to je velika podrška za mene i moju obitelj. Ova kampanja bi mi pomogla da održim svoju "kvalitetu života".