Priča naše mame – Žena koja je duboko voljela i koju sada obdržavamo svom ljubavlju

Naša mama je oduvijek bila srce naše obitelji. Ona nam je darivala osmijehe, zagrljaje, savjete i one tople nedjeljne ručkove kojima smo se svi veselili. Danas ima 61 godinu i živi s umjerenom Alzheimerovom bolešću.

Svaki dan je za nju drugačiji - ponekad se sjeća, ponekad luta kroz misli i sjećanja koja više nemaju jasne oblike. Zaboravlja imena, mjesta, čak i poznata lica... ali jedna stvar koja nikada ne blijedi je njezina ljubav. Čak i kada ne zna moje ime, njezine oči govore: "Volim te." I mi volimo nju, više nego što riječi mogu izraziti.

Ja sam njezina kći i napustila sam posao kako bih se brinula o njoj kod kuće. Željela sam da ima mir, sigurnost i udobnost poznatog okruženja - jer znam koliko je to važno za nekoga tko živi s Alzheimerovom bolešću. Moj tata, iako je u mirovini, još uvijek radi skraćeno radno vrijeme kako bi nam pomogao pokriti osnovne potrebe. Dijelimo brigu, ali većina pada na mene. To je emocionalno, fizički i financijski zahtjevno.

Svakodnevno se suočavamo s troškovima lijekova, higijenskih potrepština, pomagala za kretanje i svakodnevnih stvari - poput hrane, struje i prijevoza do liječnika. Nikada nismo zamišljali da ćemo tražiti pomoć, ali sada nam je zaista potrebna.

Ako odlučite podržati našu akciju prikupljanja sredstava, pomažete ne samo financijski već i emocionalno - dajući našoj mami priliku da ostane kod kuće što je dulje moguće, okružena ljubavlju, a ne hladnim institucionalnim zidovima.

Od srca vam hvala što ste pročitali našu priču i pomogli nam da naša mama ostane kod kuće - gdje joj je i mjesto.

S ljubavlju i zahvalnošću,

Kćer koja nikada neće zaboraviti