Prije točno osam godina, moj se život okrenuo naglavačke. Spašen sam doslovno u zadnji čas. Liječnici su mi davali 20% šanse za preživljavanje. Nisam odustao i borio sam se. I još se borim. Ali sada je drugačije. Doduše, još uvijek sam ovisan o aparatu i operaciji koja mi spašava život svaki drugi dan. Cijela stvar traje pola dana. Svaki drugi dan. Nemam pravo na invalidsku mirovinu jer: 1) Nije se moglo utvrditi kada je moj invaliditet počeo, što znači da nemam pravo ni na socijalnu mirovinu (koja je dostupna osobama koje su oboljele prije 16. godine). 2) Iako radim od svoje 17. godine, odnosno, radim, nažalost, ne na ugovor. Bio sam u teškoj situaciji i uvijek sam pristajao raditi pod istim uvjetima, često na ugovor o radu itd. Zavod za socijalno osiguranje (ZUS) također je odbio moj zahtjev za naknadu, koja se dodjeljuje osobama sa značajnim stupnjem invaliditeta, što i ja imam. U mojim papirima piše da SAM NESPOSOBAN ZA SAMOSTALNO POSTOJANJE, ali nemam pravo na apsolutno ništa od socijalnog osiguranja. Trenutno preživljavam isključivo od svoje MOPS (Mops) naknade, koja iznosi samo 320 zlota. Prodao sam sve što sam mogao. Zamijenio sam svoj stan za najmanji mogući. Sada si ne mogu priuštiti ništa: lijekove, režije, hranu. Odrekao sam se svega što sam mogao. Obraćam vam se za pomoć jer nemam drugog izbora. Uvijek sam pomagao drugima, ali sada (jer sam prije 12 godina bio u privremeno teškoj situaciji) moram progutati svoj ponos i poniziti se tražeći pomoć. Pomozite mi da pomognem drugima. Pet godina vodim projekt "Dijaliza nije smrtna presuda". Svakodnevno pomažem ljudima s istim stanjem kao i ja da se snađu u ovoj teškoj situaciji. Učim ih što je dopušteno, a što nije. Pripremio sam tablice koje uzimaju u obzir što je važno za pacijente na dijalizi i svakodnevno razgovaram online s ljudima koji ne dobivaju informacije od liječnika. Iz raznih razloga. Pronašla sam divne liječnike koji su me puno naučili. Vodim grupu za podršku i račun na društvenim mrežama gdje dijelim svoj život s ovom bolešću. Do nedavno sam dijelila i recepte. Željela bih napraviti e-knjigu. Trenutno si ne mogu priuštiti proizvode za nju, ali vjerujem da ću se vratiti tome. Imam vlastiti podcast za ljude na dijalizi i njihove obitelji, jer i njima je potrebna podrška. Podržavajući me, pomoći ćete mi da pomognem drugima. Moram plaćati račune kao i svi ostali, ali zapravo nemam novca. Na primjer, dala sam račun za struju lokalnoj zdravstvenoj ustanovi (MOPS) za 300 zlota, a odobrili su mi punih 50 zlota. Iako mi zdravlje trenutno ne dopušta fizički rad, očajnički sam otišla na nekoliko razgovora za posao jer, vidjevši moj životopis, stalno pozivaju ljude i žele me odmah zaposliti. Ali kad čuju da imam dijalizu svaki drugi dan, odustajem i pozivaju ih nakon transplantacije. Na to se sada želim usredotočiti. Moram srediti zube, a to će također biti skupo. Napravit ću sve što mogu na račun Nacionalnog zdravstvenog fonda, ali neke stvari morat ću obaviti privatno. Zato tražim pomoć. Poboljšala sam svoje profesionalne kvalifikacije, promijenila profesiju i nadam se da ću se vratiti na tržište rada čim mi se zdravlje stabilizira. Jer sada nisam vani samo na danima dijalize. Često sljedeći dan ne mogu ni izaći iz kuće, a kamoli raditi. Jako sam zahvalna svima koji su odlučili pomoći mi. <3 Ovlašteni liječnik mi je uklonio ocjenu invalidnosti, što mi uvelike otežava život, jer mi je oduzeo dodatak od 215 PLN.