Prije točno 8 godina moj život se okrenuo naglavačke. Spasio sam se doslovno u zadnji tren. Doktori su mi davali 20% šanse da ću preživjeti. Nisam odustajao i borio sam se. I dan danas se borim. Ali sada s nečim drugim. Istina je da sam još uvijek ovisan o aparatu i zahvatu koji spašava živote svaki drugi dan. Cijela stvar traje pola dana. Svaki drugi dan. Nemam pravo na mirovinu jer: 1) nije bilo moguće utvrditi kada je nastupila invalidnost, što znači da nemam pravo ni na socijalnu mirovinu (imaju je osobe koje su oboljele prije 16. godine) 2) Iako radim od svoje 17. godine i zapravo sam radila Nažalost, ovo nije ugovor o radu. Imao sam tešku situaciju i uvijek sam pristajao na rad pod istim uvjetima, što je često uključivalo i honorarni rad i sl. ZUS mi je odbio i zahtjev za naknadu koja se dodjeljuje osobama s težim stupnjem invaliditeta, što i ja imam. Prema dokumentima ja sam osoba nesposobna za SAMOSTALNI ŽIVOT, ali nemam pravo na apsolutno ništa iz socijalnog osiguranja. Trenutno živim samo od naknade za mopse, koja iznosi 320 PLN. Osim toga, imam dodatak za njegu od 215 PLN. Prodao sam što sam mogao. Promijenio sam stan u najmanji mogući. Sada nemam dovoljno novca za sve, za lijekove, za honorare, za hranu. Odrekla sam se svega što sam mogla. Obraćam vam se za pomoć jer nemam drugog izbora. Uvijek sam pomagao drugima, a sada opet moram skrivati svoj ponos (jer sam prije 12 godina jedno vrijeme bio u gadnoj situaciji) i ponižavati se tražeći pomoć. Pomozi mi da pomognem drugima. Projekt Dijaliza nije rečenica vodim već 5 godina. Svakodnevno pomažem ljudima koji boluju od iste bolesti da se snađu u ovoj teškoj situaciji – učim ih što mogu, a što ne, pripremio sam. tablice uzimajući u obzir ono što je važno za pacijente na dijalizi, svakodnevno razgovaram online s ljudima koji ne dobivaju znanje od liječnika. Iz raznih razloga. Upoznala sam divne doktore koji su me puno toga naučili. Vodim grupu podrške i račun na društvenim mrežama gdje prikazujem život s ovom bolešću. A recepte sam donedavno pokazivala, htjela bih napraviti i e-knjigu, trenutno nemam sredstava za nju, ali vjerujem da ću joj se vratiti. Imam svoj podcast za ljude na dijalizi i njihove obitelji jer i njima ovdje treba podrška. Podržavajući me, pomoći ćete mi da pomažem drugima. Moram plaćati račune kao i svi drugi, ali nemam puno novca. Dat ću vam primjer, dao sam račun Pugu na 300 PLN za struju, a oni su mi odobrili pomoć za cijeli iznos od 50 PLN. Iako mi moje zdravstveno stanje trenutno ne dopušta fizički rad - bila sam očajna i otišla sam na nekoliko razgovora - kad su vidjeli moj životopis, pozivali su me na sve strane i odmah su me htjeli zaposliti - ali kad su čuli da išla na dijalizu svaki drugi dan, bila sam vani i pozvali su me nakon transplantacije. To je ono na što se sada želim usredotočiti. Moram srediti zube, a i to će me stajati koliko god mogu, HZZ-a, ali ću neke stvari morati privatno. Zato tražim pomoć. Usavršio sam se, promijenio djelatnost i nadam se povratku na tržište rada čim mi se zdravstveno stanje stabilizira. Jer sada nisam slobodna samo na dijalizne dane. Često dan poslije ne mogu izaći iz kuće, a kamoli raditi. Hvala puno svima koji su mi odlučili pomoći <3