Moj tata je moj heroj.

Uvijek je bio tu za mene. Sada imam 30 godina, a kad sam imala 12, htjela sam živjeti s tatom jer su se moji roditelji razveli kad sam imala 2 godine, a do tada sam živjela samo s mamom.

Mojoj mami se to nije svidjelo i nazvala je CPS, a moj tata se jako teško ozlijedio radeći na benzinskoj postaji kad sam imao 5 godina, što je rezultiralo time da je dobio protezu kuka i koljena te da mu je propisana terapija protiv bolova. Zbog toga je CPS zaključio da su šanse da počnem uzimati droge prevelike jer on uzima lijekove protiv bolova i stoga me moraju smjestiti u ustanovu. Bio sam tamo od 13. godine do 20. rođendana. Tijekom tog vremena moj se tata cijelo vrijeme bori za skrbništvo nada mnom, čak je prodao i kuću koju je kupio s 23 godine kako bi pokrio odvjetničke troškove i učinio je sve što je mogao da mi dopusti da ostanem s njim, što sam u početku i htio, ali umjesto toga se nismo viđali 7 godina.

Ali tijekom mog boravka u ustanovi razvio sam problem s drogom zbog čega tata i ja zapravo nismo imali nikakav kontakt jer sam bio previše zarobljen u svoje stvari. Nedavno sam se uselio k njemu, očistio se i konačno se možemo ponovno upoznati nakon sveg ovog vremena i biti prava obitelj. Ima 68 godina i volio bih imati priliku posjetiti SAD i vidjeti gdje je išao u srednju školu, ili putovati u Japan i doživjeti Tokio s njim ili putovati u Njemačku za vrijeme Oktoberfesta. Sve zabavno, uzbudljivo i prekrasno što svijet nudi voljeo bih doživjeti s tatom dok još ima vremena i ako mi netko želi pomoći da to ostvarim kako bih ga mogao iznenaditi ovim nevjerojatnim putovanjem, bio bih jako zahvalan.

želim svima blagoslovljen dan