Zovem se Florin Dimofte i otac sam prekrasne sedmogodišnje djevojčice. Ona je razlog zašto nastavljam dalje, čak i kada me život bacao na koljena više puta nego što mogu izbrojati.

Živim s dijabetesom tipa 1, neuropatijom, retinopatijom, hipertenzijom i pretrpio sam više moždanih udara. Uz to, svaki dan se borim s anksioznošću i depresijom.

To nisu samo medicinski termini - to je moja svakodnevna stvarnost.

Ima dana kada jedva funkcioniram. Noći kada ne mogu spavati. I trenutaka kada me kći gleda, želeći "tatu kakav sam nekad bio"... a ja nemam riječi da je utješim.

Trenutno preživljavam s invalidskom mirovinom od oko 260 eura mjesečno (1281 RON). To jedva pokriva osnovne potrebe - to nije život, samo preživljavanje.

Ali ne želim odustati. Ne želim zauvijek ovisiti o pomoći. Želim raditi. Želim ponovno stati na vlastite noge.

📌 Moj san je pokrenuti mali posao brze hrane s pušilima i roštiljima.

Ovo nije samo san - to je jedini realan način da radim, svojim tempom, s obzirom na moje zdravstveno stanje.

Ne tražim lak izlaz.

Molim za priliku.

Želim moći pogledati svoju kćer u oči i reći:

„Tvoj tata nije odustao.“

• Izrada ili kupnja opreme za pušenje
• Pokretanje malog biznisa
• Stjecanje neovisnosti i stabilnosti

Ne tražim sažaljenje.

Molim za priliku da obnovim svoj život.

Ako mi možete pomoći, zahvaljujem vam se od srca.

Ako ne možete, molim vas razmislite o dijeljenju moje priče.

Moglo bi doći do nekoga tko može promijeniti budućnost oca... i njegovog djeteta.

🙏