Pozdrav, moje ime je Michal i imam 35 godina.

Živjela sam donekle normalnim životom do prije tri godine kada su u moj život ušle zdravstvene tegobe čiji je pravi uzrok bilo teško otkriti.

Postupno sam bila eliminirana iz svakodnevice, izgubila sam posao i gotovo sve što sam do tada imala i dotaknula sam dno.

Upustio sam se u dugu bitku sa zdravstvenim sustavom kako bih imao priliku nastaviti živjeti.

Nisam ni slutio da će mi neotkrivena "banalnost" okrenuti život naglavačke i da ću morati na tri operacije za koje ću se boriti svom snagom koju sam imao u sebi.

Problemi su se najviše pogoršavali kada sam vukao teške stvari. Išao sam iz jedne paklene vožnje u drugu, a svi pregledi, često i samim pogledom, završavali su zaključkom da sam zdrav i da imam problema, da će to proći, da sam mlad.

To je tako trajalo nekoliko mjeseci, dok nije prošla cijela godina i kad sam bio svladan očajem i radovao se svakom trenutku kad sam mogao ležati, bilo mi je bolje. Gore pa opet dolje. Sve dok je to bilo moguće.

Postupno mi je počelo biti mučno nakon gotovo svakog obroka, nisam mogao normalno otići na WC, a povrh svega ekstremiteti su mi bili hladni, a često sam se i za toplih i sunčanih dana smrzavao. Štoviše, postupno sam izgubio nezdravu težinu i spavao danima.

Ta je situacija kulminirala time što sam dobila crijevnu infekciju zbog koje sam morala početi uzimati lijekove protiv glista. Uspješno sam ga se riješio nakon nekoliko tjedana i mislio sam da sam pobijedio, da ću se konačno osjećati bolje. Ali osjećala sam da nešto još uvijek nije u redu s mojim tijelom, fokusirala sam se na donji dio trbuha, gdje je stalno čudno krkljalo kad sam ga osjetila, a bol je bila koncentrirana na jednom mjestu.

Tjedan za tjednom, doktor za doktorom, i nije mi padalo na pamet ništa drugo nego da, unatoč smješkama, zatražim barem ultrazvuk, da mi netko pogleda unutrašnjost, jer me nitko prije nije slao na to.

Tu je probijen led, liječnik mi je rekao da imam kilu u preponi od nekoliko centimetara. Vjerovao sam da je to to i da će biti dobro. Unatoč zabrinutosti da ću morati na operaciju, na kraju sam uspješno našao kirurga koji mi je sredio kilu.

Budući da sam dugo imala kilu, oporavak je bio jako bolan, pogotovo postupni gubitak prokrvljenosti tijela, ali izdržala sam i bilo mi je bolje.

Nažalost, bilo je to daleko od 100%.....i nakon nekoliko mjeseci pokazalo se da imam i kilu na suprotnoj strani prepone i da ću morati opet na operaciju, inače se neću moći kretati.

Opet, nada da ovo mora biti THE DAMN IT.

Nije se tako dogodilo. Operacijski liječnik prerano je preporučio punu tjelesnu aktivnost, što se kasnije pokazalo kao vrlo loša ideja.

Nekoliko tjedana nakon operacije ponovno sam počela ići kod doktora, rekavši da se vraćaju problemi koje sam imala prije operacije, ali su me uvjeravali da je moj problem samo u mojoj glavi i da ga trebam prevladati, sve će biti bolje.

Preživljavala sam to nekoliko mjeseci dok se nisam našla u situaciji da nisam mogla ići na wc i imala nesnosne bolove, umjesto na posao završila sam na hitnoj, bezuspješno tražeći još jedan ultrazvuk.

Stvari su se pokrenule tek ove godine početkom jeseni, kada sam bila na ultrazvuku, gdje se pokazalo da mrežica koja je bila namijenjena saniranju kile i učvršćivanju trbušne stijenke ne drži, dio nje je smotan, a ispod nje je izbočina koja pritišće crijevo.

S tim sam se vratila liječniku koji mi je operirao obje strane prepone i vjerovala sam da će riješiti problem i da ću konačno biti dobro. No, dočekao me hladan tuš i potpuno odbacivanje, rečeno mi je da izmišljam, iako sam u ruci držao jasan ultrazvučni nalaz koji je utvrdio što nije u redu, da to ne znači ništa i da to nije problem.

Tek sam nakon dugo vremena našao pomoć u Liberecu, na klinici za kile, gdje su mi ponudili rješenje situacije, koje je također bilo brzo i mogao sam se radovati da ću konačno biti spokojan.

Danas, 09.12.2024., skoro sam 14 dana nakon operacije i revizije obje prepone i ispravljanja prijašnjih propusta od strane liječnika koji me je prije operirao... i stanje mi se popravlja, a ubuduće ću ići na kontrole i eventualno na vrijeme na operaciju da se cijela ova situacija ne ponovi i da se ne razvuče godinama...

Voljela bih da sam imala dovoljno vremena da sve zacijeli i da nisam žurila na posao. Da se sve ovo više ne bi ponovilo, to je iz mene izvuklo jako puno i iscrpilo moju okolinu i prijatelje na mnoge načine.

Stvarno bih volio ponovno funkcionirati kao muškarac i vratiti bar malo radosti ljudima oko sebe samim time što ću se sabrati i snaći sve i ponovno živjeti svoj život.

Hvala vam na čitanju i na prilici da barem podijelimo ove nedaće.

Uz najbolje želje za dobro zdravlje,

Michael