Godine 2008., partner moje majke doživio je tešku prometnu nesreću u kojoj su mu obje noge bile smrskane. Nakon opsežnih operacija i rehabilitacije, nekoliko godina kasnije donekle je uspio hodati, ali mu je pokretljivost i dalje znatno ograničena. Prije nesreće započeli smo obnovu kuće, financiranu kreditom. Nažalost, nakon nesreće, osiguravajuća kuća odbila je isplatiti bilo kakvu odštetu, što nas je dovelo u financijske poteškoće.

Tijekom godina, situacija se samo pogoršavala. U tom razdoblju rodio se moj mlađi brat, a kasnije smo otkrili da pati od uobičajene dječje bolesti koja je zahtijevala operaciju kuka. Zbog toga se sada kreće na štake ili hodalicu. Moja majka postala je njegova stalna skrbnica i prima samo minimalnu naknadu od vlade, daleko od prihoda za život.

Majčin partner i ja naporno radimo kako bismo uzdržavali obitelj. Radio sam kao električar u tvornici sedam godina, ali prije dva mjeseca izgubio sam posao zbog otkaza. Uz to, prije nekoliko godina doživio sam nesreću u kojoj sam imao samo 10% vida na lijevom oku, što mi je znatno otežalo pronalazak novog posla jer me često odbijaju zbog ovog invaliditeta.

Kako su financijski pritisci rasli, bili smo prisiljeni žrtvovati čak i male životne radosti. Godinama nismo mogli proslaviti niti jedan blagdan, rođendan ili posebnu prigodu s mirom ili srećom. Svako blagdansko vrijeme podsjetnik je na ono što smo izgubili i koliko se borimo samo da bismo preživjeli. Umjesto radosti, svaki svečani trenutak zasjenili su stres i tuga.

Sada smo na rubu pucanja. Ostalo nam je novca za hranu samo za 1-2 tjedna, a internet i telefon će nam uskoro biti isključeni. Najkritičnije je to što će nam kuća za 1-3 mjeseca biti stavljena na dražbu zbog neplaćenih kredita.

Očajnički tražimo pomoć kako bismo stabilizirali našu situaciju, pokrili neposredne troškove i spriječili gubitak doma. Svaki doprinos bi nam puno značio i dao nam priliku da ponovno izgradimo svoje živote - i konačno, da iskusimo radost slavljenja blagdana bez straha od gubitka svega.