2025.07.09.

Liječnik bi zatim izvršio zamjenu kuka.

Ili država.

Ili TBC. Što god.

Odlučio sam da moram pisati o ovome.

Detaljno.

dio 1.

Ranjavanje je proces. Uvijek. Ne postoji takva stvar kao ne. Uostalom, postoji 365 dana u godini, pa postoji 365 puta kada mislite da će biti gore.

Ili bolje. tko zna...

Dok plešeš ne boli toliko. Mislim da je i ovo negdje psihologija. Jedina prokleta stvar je što vidim da mogu i gore od najjadnijih plesača...

Bivši profesionalac...

Moram se nasmijati.

I ja podučavam, čisti Mekk Učitelju.

Šepavi učitelj plesa...pa.. ha...haha...hahaha!

Napojnica je prošlost...

I podizanje nogu. Nisam mislio da će biti ovako teško. Pa, sada je tu.

U davna vremena:

Ponedjeljak: OldBoys, Pecsa.

Utorak: Rocky Party Alcatraz,

Srijeda: Cadillac, trg Almássy,

Četvrtak: Ptice,

...i čak ni ogrebotinu...

Petak: Bilo koja vrsta plesne zabave.

Subota: groznica subotnje večeri.

Nedjelja: čaj u pet sati.

Trpio sam desetljećima...

35 godina natjecateljskog plesa, sada...

Kakav je to život koji se cijelo vrijeme kreće, živi, pulsira, a onda je osuđen da prijeđe u kontemplativni način?!

Nisam u mirovini.

Mislim da nikad neću!

Plesni tečajevi, kampovi, zabave, balovi, događanja, plesni vikendi.

Hmm...

aflamin. Ovo je naziv lijeka protiv bolova. Na recept.

Moram se nasmijati. Nikad u životu nisam živio ni na kakvim lijekovima. Sada...

Nitko ne vidi da je to sranje.

Nitko ne vidi da se raspada.

Samo što šepa.

Za jebeni život!

Ali ja to radim jer to od mene očekujete vi, život, moj rad, moji kolege, moji studenti.

Zapravo, tako je!

Jer me to drži na životu.

Idem, radim, živim, podučavam.

Danas također.

Zatim veliki, dugi uzdah.

Živjelo socijalno osiguranje!!

Jer 09.07.2025.

Poljubac!:))))