2025.07.09.

Liječnik bi tada izvršio zamjenu kuka.

Ili država.

Ili tuberkuloza. Što god.

Odlučio/la sam da moram pisati o ovome.

U detaljima.

1. dio.

Boljeti je proces. Uvijek. Ne postoji nešto poput ne boli. Uostalom, postoji 365 dana u godini, pa postoji 365 puta kada misliš da će biti gore.

Ili bolje. Tko zna...

Ne boli dok plešem... toliko. Mislim da je to dijelom psihologija. Samo što to mogu gore čak i od najslabijih plesača...

Bivši profesionalac...

Moram se smijati.

I ja podučavam, čisti Mekk Učitelju.

Šepavi učitelj plesa...pa... ha...haha...hahaha!

Napojnica je stvar prošlosti...

I podizanje noge. Nikad nisam mislio da će biti ovako teško. Pa, evo ga.

U davna vremena:

Ponedjeljak: OldBoys, Pecsa.

Utorak: Rocky Party Alcatraz,

Srijeda: Cadillac, Trg Almássy,

Četvrtak: Ptice,

...i ni ogrebotine...

Petak: Bilo koja vrsta plesne zabave.

Subota: Groznica subotnje večeri.

Nedjelja: Čaj u pet sati.

Trpio sam desetljećima...

35 godina natjecateljskog plesa, sada...

Kakav je to život koji se cijelo vrijeme kreće, živi, pulsira, a onda je osuđen na prelazak u kontemplativni način rada?!

Nisam u mirovini.

Mislim da nikad neću!

Plesni tečajevi, kampovi, zabave, balovi, događanja, plesni vikendi.

Hmm...

Aflamin. Ovo je naziv lijeka protiv bolova. Na recept.

Moram se smijati. Nikad u životu nisam uzimao nikakve lijekove. A sada...

Nitko ne vidi da je to sranje.

Nitko ne vidi da se raspada.

Samo što šepa.

Za jebeni život!

Ali to radim jer ti, život, moj posao, moje kolege, moji studenti to očekuju od tebe.

Zapravo, tako je!

Jer me to održava na životu.

Idem, radim, živim, podučavam.

I danas također.

Zatim veliki, dugi uzdah.

Živjelo socijalno osiguranje!!

Jer 2025.07.09.

Poljubac!:))))