Zdravo. Tako bih se želio prijaviti na tečaj, kako bih naučio moć Manifestacije

Zakon privlačenja

Prepoznajte moje blokade. Samoizlječenje. Želim se preseliti bliže svojoj djeci, koja žive na selu. Tamo je tako tiho i mirno u usporedbi s ovdje. Imam 2 kćeri i sina, koje volim više od svega na svijetu! Puno su inzistirali da moram pobjeći od mjesta gdje sada živim, jer ovdje nije sigurno i ne mogu ovdje čuvati svoje unuke. I ja to jako dobro razumijem i u potpunosti poštujem! Pa ih čuvam u njihovoj kući. Uživajte onda s nama 😊.

Želim biti sretan i jak i moći pomoći svojim voljenima s različitim stvarima, kao i ljudima koji se bore s mislima, tjeskobom, ljutnjom, ovisnošću, ali koji ne mogu izaći na vrata ili razgovarati sa zdravstvenim osobljem ili drugim agencijama koje bi htjeli kontaktirati, ali ne mogu. Ja mogu biti taj koji pomaže u tako teškoj i ranjivoj situaciji. I to bez plaćanja. Pomagao sam ljudima prije s različitim stvarima. I vi ste nekome kupili hranu, a da niste tražili ništa zauzvrat. Sjećam se da mi je to dalo dobar i topao osjećaj i zahvalnost. Druge na koje su ljudi gledali s prezirom, pozdravio sam ih i također mogao započeti razgovor. Ako sam imao novaca kod sebe, uvijek sam dao koji novčić. Nešto što nikad nisam zaboravio je kada sam čuo da kad netko priča o meni, a ne sjeća se ili ne zna moje ime, to objašnjava ovako: Ona koja se uvijek tako lijepo smije i uvijek pozdravlja. Oh joj da, ljudi bi tada mogli reći. Bilo je to tako dirljivo čuti i moram reći da je bio predivan osjećaj da me netko doista prepoznao. Sjećam se da sam odrastao na njemu. To je bilo prije, ja sam propao. Prije sam uvijek čuvao pse za druge. U zadnje 2 godine sve više sam razmišljao o tome kako bi moglo biti tako ugodno sa psom. Netko tko želi mene kao majku i ja imam društvo i jako dobro zna što to čini zdravlju i psihi. Takav je lijek za dušu i moje dobro kada čuvam psa. A onda i ja izlazim svaki dan. Ne voli ići sam na putovanja. Tako je usamljeno. Želim posjetiti obitelj, a da ne moram imati tjeskobu i želim biti dio okupljanja kao što su krštenja, krizme, vjenčanja, rođendani, proslave Božića i pridružiti se putovanjima, za koja me traže i želim si to moći priuštiti pregled kod liječnika, specijalista, oftalmolog, eventualno naočale , stomatolog . Želite li moći kupiti sve vrste zdrave hrane, kao što su riba, bijelo meso, voće, povrće itd itd...preskupo za nas, koji živimo sami u Norveškoj! Ja za svoj mali stan plaćam gotovo isti iznos najamnine u odnosu na obitelj koja ima svoj stan i plaća i kredit i najam! Norveška je bogata, ali stanovnici su nažalost siromašni! Mnogobrojni i dugi redovi ispred distribucija hrane u većim gradovima. Mnogo puta mi je nestalo i hrane, i sredstava za higijenu, i lijekova, jer nažalost novca nema dovoljno. Ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put jeo božićnu hranu ili nešto za Uskrs ili druge praznike! I do 5 puta sam izabrala ostati kod kuće za Božić, jer su mi uvijek nedostajali božićni pokloni za nekoga. I uvijek je boljelo. Nitko u mojoj obitelji to ne zna. Rekao sam da me nikad nisu mogli ići na takve dostave hrane, jer se osjećam kao prosjak i ništa ne vrijedim kao ljudsko biće, a također i zato što odrastajući, nikad nisam imao nikoga tko me je naučio da pitam o tome. stvari. Naučio da nikad ne treba od drugih tražiti hranu, piće ili jabuku, jer je to prošnja. I još je tako duboko u meni, pa ne mogu. Bio sam jako usamljen kao dijete. Nisam se imao s kim igrati dok se nismo preselili i dok nisam imao 10 godina. Mama i tata bili su mi dragi, ali mlad i neuk. Bili su vrijedni radnici, što im se poslije naravno itekako isplatilo. Financijski su bili zdravi i to je puno pomoglo i meni i mojoj braći i našoj djeci, a sada i praunucima, naravno. Dobio sam što sam htio i još mnogo više. I jako sam zahvalna na tome! Ali nije me naučilo da razumijem emocije ili što je život zapravo i što možete učiniti da imate vjere u sebe i budete zadovoljni sobom. Ne sjećam se gotovo ničega iz svog života prije svoje desete godine.

Niti kolege đaci, niti učitelji, niti djeca u vrtiću, niti osoblje. Od 4. razreda pa nadalje, sjećam se više. Bio je zabranjen, maltretiran i ismijavan. Jer sam bila povučena i jako sramežljiva. Ako me nitko drugi nije kaznio, onda sam to učinio sam, nesvjesno! Danas, u 57. godini života, upoznala sam sebe i promišljala puno o sebi i okolini oko sebe te složila dio svoje slagalice. Počeo sam i privatnu autobiografiju, jer kad je pročitam, kao da je nisam ja napisao. Jesam li malo razmišljao, što ako uspijem napisati knjigu, objaviti je? Zaradite novac. Kad su moja djeca bila mala, želio sam napisati avanturističku knjigu. Volio sam čitati bajke koje sam pjevao sa svojom djecom. A volio bih to raditi i sa svojim unucima. 2 djevojčice od 1 1/2 godine i 2 1/2 godine. Moram reći da sam se polako počela nadati boljem životu nakon što sam postala baka. Ali.. sada je ovdje bilo puno toga. Ne znate što ovdje zadržati, a što ponijeti? U redu. Ako sada ovdje sve izbrišem, znam da više nikada neću ući ovdje.

To mi omogućuje da započnem novi život u dobrom zdravlju, budem prisutan za svoju djecu i unuke, svoje roditelje, svoju braću, nećake, nećake i mogu kontaktirati najboljeg prijatelja na svijetu, kojeg sam nekoć imao, kojeg sam iznevjerio i kojeg sam jako nedostaje . Sve, vidjeli ste me možda 2__3 puta godišnje. Ponekad je prošlo više od godinu dana. Roditelji su me izgubili na mnogo godina. Znam da su plakali, a i ja sam. Uvijek se borio s užasnom lošom savješću prema svima drugima. Zatvorio sam sebe i sve ostale van svog života od prije otprilike 12 godina! Tako je tužno da MORATE imati novca da biste ozdravili. Mora imati novca da dobije pomoć u pronalaženju dijagnoze o tome što nije u redu s nekim. Tako je tužno što novac znači sve, a apsolutno ne bi trebalo biti tako! Ako mi netko želi pomoći, bit ću mu jako zahvalan! Iako se sada osjećam posramljeno i poniženo samom sobom, prvi put u životu pitam: Hoćete li mi pomoći? itd. Heidi