Dragi podupiratelji, ljudi dobrih osjećaja! Obraćam vam se, duboko potresena, ali ostavljajući sav svoj ponos po strani zbog budućnosti naše djece. Nikada prije nisam tražila pomoć, ali sada je moja obitelj u tako kritičnoj situaciji da je sigurnost naše djece i krov nad glavom ugrožena. Ja sam 41-godišnja majka. Borim se s Crohnovom bolešću od svoje 15. godine, i s terminalnom bolešću koja je potpuno uništila moje zdravlje, tako da sam trenutno u invalidskoj mirovini. Moj mjesečni fiksni prihod iznosi samo 87.000 forinti. Moj suprug radi u građevinskoj industriji, plaću prima tjedno, što znači maksimalno 50.000 forinti tjedno. Ostatak prima na račun koji ide za otplatu kredita! Iz ovog izuzetno ograničenog, neizvjesnog budžeta s ljubavlju odgajamo naše dvoje djece. Prethodno smo, u nadi da će se naša obitelj nastaviti širiti, uzeli Kredit za čekanje djeteta. Nažalost, unatoč svim našim naporima i željama, treće dijete nije uspjelo. Ovaj bolni neuspjeh nas je također doveo u ogromnu financijsku zamku: ostali smo u dugovima, a naši životni troškovi odjednom su postali nepodnošljivi. Iako zasad možemo otplaćivati kredite i režije - uz cijenu nadljudskih žrtava - jer se bojimo gubitka doma, gotovo ništa ne preostaje za svakodnevnu hranu, životne troškove i osnovnu odjeću za djecu. Našli smo se u vrlo teškoj i beznadnoj situaciji, a čak je i ostvarivanje dnevnih prihoda ozbiljna briga. Ne tražimo podršku za luksuz ili nepotrebne stvari. Molimo se da primimo privremenu pomoć za prehranu i odjeću naše djece dok prebrodimo ovu tešku financijsku krizu i možemo zaštititi svoj dom od njihovih glava. Svaka mala donacija, nepokvarljiva hrana ili dječja odjeća u dobrom stanju bila bi nam ogroman spas za preživljavanje. Hvala vam od srca što ste pročitali naše pismo i cijenim svaku malu pomoć koja može dati nadu našoj djeci. S poštovanjem i zahvalom, Évi Tóth