Ne znam baš kako da počnem, možda "in media res". Da me je užasno sram, jer trenutno ne mogu pronaći drugi način nego tražiti milost, pomoć. Naime, imam psa koji je prije nešto više od tjedan dana zadobio ozljedu prednjeg križnog ligamenta u desnom koljenu. I očito joj je potrebna operacija, trebala bi koštati oko 2000 eura, ali je nisam vidjela nekoliko godina. Znate, ja sam invalidska umirovljenica, živim s majkom, koja je također invalidska umirovljenica, i s ocem koji ima uznapredovali oblik demencije (dokaze o svim invaliditetom i zdravstvenim stanjima mogu poslati kasnije, NB). Ne možemo si priuštiti brigu o umirovljenicima kod kuće, trudimo se sami brinuti o njemu, ali rijetko osjećam da smo uspješni. Gledajući njezinu bol, stalno me obuzima grižnja savjesti, osjećaj bespomoćnosti, krivnje,... vidite, zato i pišem. Želio bih naglasiti da ne želim pobuđivati grižnju savjesti svojom životnom zbrkom, samo želim zatražiti pomoć. Ako ne uspije, razumijem, jedna osoba ne može spasiti cijeli svijet, ali riječ nije konj.