Dragi donatori.

Bio sam pacijent s bolovima od svoje 15. godine i razvio sam jednu od najbolnijih bolesti na svijetu. Zamislite samo da vas netko ubode u stopalo užarenim nožem i onda ga uvrne u ranu. Ovakav je osjećaj imati CRPS (također se naziva Sudeckova bolest). Imam CRPS tip 2, stadij 3. Moja bolest napreduje u epizodama. U prvom stadiju bolesti moje stopalo je otprilike 2-3 puta veće. Moje je stopalo toliko osjetljivo na dodir da vrištim od boli kad ga dodirnem. Osim toga, postoji masivno crvenilo (slika opsade). Već sam dva puta gubio svijest od bolova. Kod tipa 2 (rijetka varijanta) pretrpjeli ste oštećenje živaca. Nadalje, živčane stanice i dalje odumiru, što dovodi do velike boli. Na primjer, imam slabiju percepciju ispod tabana, što dovodi do pogoršanja ravnoteže. Kod mene nije toliko izraženo, ali se ipak primjećuje. Bolovi su toliko jaki da zamišljate da stopalo ne pripada vama. Ova ideja može čak postati vidljiva u mozgu tijekom godina. Ove moždane regije koje su odgovorne za stopalo, primjerice, smanjuju moždanu masu jer su sama želja i vizualizacija toliko jake da mozak na kraju povjeruje da vam stopalo ne pripada i regije mozga koje su za to odgovorne se smanjuju. To se općenito može vidjeti kod pacijenata s CRPS-om. Uzimam opijate 10 godina i budući da je to neuropatska bol, samo malo pomaže. Ali u kombinaciji s drugim lijekovima, život mi je postao nešto podnošljiviji, pogotovo zato što se stadij 3 promijenio i manje je bolan, ali se stadij može vratiti u prvi i najbolniji stadij. To mi se događa jednom godišnje i traje 3 mjeseca. Za to vrijeme imam najjače bolove i vezan sam za krevet, a mogu se proširiti i na lijevo koljeno i lijevu ruku. Međutim, uz trenutno liječenje, ova bolest može potpuno nestati. Samo ako dulje traje postane kronična (kao moje stopalo). Osim toga, obično je potrebno dosta vremena da se shvati o kakvoj se bolesti zapravo radi, budući da to nije uobičajena bolest.

Sada trebam vašu pomoć:

Aktivan sam kao specijalist socijalni radnik u radu s osobama s invaliditetom jer apsolutno ne želim ići u prijevremenu ili invalidsku mirovinu, iako to već dugo mogu. Želim živjeti koliko-toliko normalnim životom unatoč boli. Moj ugovor I. Posao je na izmaku i neće se produžiti jer moram češće ići na bolovanje i uskoro ću ostati bez posla. Budući da imam 60% invaliditeta, firme me ne vole primiti jer prirodno imam više bolovanja. Kupio sam stan, a sada sam švorc i očajnički mi treba podrška za kupaonicu pristupačnu hendikepiranim osobama. Još uvijek živim s roditeljima, ali me već žele iz stana. Samo moj stan treba kompletno renovirati i još sam daleko od toga da se mogu useliti. Bilo bi sjajno kada biste me podržali donacijom. Samo da si mogu priuštiti kupaonicu. Ne mora to biti vrhunska kupaonica, samo mora biti funkcionalna ili pristupačna osobama s invaliditetom. No svakako mi treba kadica da mogu podići stopalo inače će mi kad se tuširam stopalo i dalje oticati i bolovi će se pojačati. Zato vas molim za pomoć.

PS: Ja sam disleksičar i stoga se moram ispričati zbog svog pravopisa.

Puno hvala na podršci