Bok, moje ime je Maja i dolazim iz Slovenije, iz glavnog grada Ljubljane.

U dobi od 22 godine, nažalost, dijagnosticirana mi je shizofrenija i ja sam umjetnik - slikar. (Nemam diplomu Sveučilišta umjetnosti, nemam mentora, samouki sam slikar)

Nakon toliko godina teške borbe i neimaštine odlučio sam iz dva opravdana razloga pokrenuti akciju prikupljanja sredstava za sebe i svog najboljeg prijatelja, svog mačka Felixa. Prvi razlog je biti shizofren, a drugi je biti umjetnik - paniter. U vrlo mladoj dobi, gdje nam se sve tek počinje događati, mladoj odrasloj dobi, razbolio sam se od shizofrenije. To je jedna od najtežih psihičkih bolesti. Za nas duševne bolesnike, ne samo u mojoj zemlji Sloveniji, već je to uobičajeno u cijelom svijetu - stvari nisu posložene i o nama ne brine sustav vlasti. Prvih 5 godina, od 2008. kada mi je postavljena dijagnoza i hospitalizirana do 2014. godine, neumorno sam pokušavala s poslovima, zapošljavanjem. Naravno, nitko ne očekuje da će vam dijagnoza shizofrenije promijeniti život na najgore. A život koji ste prije probali neće biti isti. Nakon godina borbe s poslovima, shvatio sam da je ova bolest tu da me zalijepi. Uz veliku pomoć psihijatara smirio sam svoj slučaj, morao sam shvatiti da to nisam ja, jednostavno sam bolestan i smanjio očekivanja, prilagodio život svom stanju. Nisam ja lijen ili nesposoban za posao. To su jednostavno posljedice i cijena koju shizofrenija nosi sa sobom. Ne radi se samo o lijenosti, već je ovo ozbiljno neurološko stanje - i čini pacijenta invalidom na mnogim područjima, zbog oštećene kognitivne funkcije, neredovitih obrazaca spavanja, kronične anksioznosti, također nekih fobija i uglavnom slabijeg funkcioniranja. To ne znači da sam lud, ili da imam podvojenu osobnost (ovo je samo po sebi sasvim zasebna dijagnoza), ili da sam glup. U mojoj zemlji (Slovenija) ne postoji način da dođem do invalidske mirovine, jer su pravila izuzetno stroga (stvarno moraš biti "polumrtav" da ti se komisija za invalide i mirovinu smiluje i da ti status). Budući da nisam skroz oštećen shizofrenijom, a nisam ni zdrav ni radno sposoban, zapeo sam negdje u sredini i kao i mnogi drugi shizofreničari, preusmjeren sam na socijalnu pomoć. Što je užasno, sada sam 10 godina živio na cca. 400 eur mjesečno. To je iznos od kojeg čovjek ne može preživjeti. No, možda u svemu tome ima i blagoslova, a ja sam počela slikati od kada sam dobila dijagnozu (2008.) pa sam se do danas bavila umjetnošću, slikala i stvarala svim srcem. Ponekad prodam neke slike. Problem je u tome što ako ste na socijalnoj pomoći, nema novca koji možete primiti na svoj transakcijski račun - ako imate, socijalna pomoć vam je oduzeta. Jer podrazumijeva se da ako imaš sredstava da sam preživiš, onda ti socijala ne treba. Dakle, ovo je začarani komplicirani krug oko kojeg se vrtim i to je iscrpljujuće, toliko stresa svaki mjesec samo da preživim. Samo da nastavim stvarati i samo da pronađem snažne načine za preživljavanje. Ako prodam sliku za npr. 400 eur ili 500 eur, moja naknada je značajno niža 6 mjeseci (primam samo 100 eur mjesečno) ili mi je ponekad potpuno ukinu. Samo zbog jedne količine prodane slike. (Apsolutno bih razumio kada bi slike koje prodajem bile za veće iznose, na primjer nekoliko tisuća eura, ali nije. A također ne prodajem svoja djela stalno, tako da mi novac uopće ne pritječe redovito od umjetnosti.) S ovim iznosom ne mogu izdržati pola godine, nikako nije moguće. Plaćam porez i prijavljujem svaku kupovinu svoje umjetnosti - ali kao što sam rekao, to je začarani krug.

Za što ću koristiti svoj novac?

Prije svega ono osnovno: Hrana (namirnice), račun za mobitel i troškovi u mom stanu (voda, plin, struja...) te Felixova hrana (kiblingi, mokra hrana, pijesak za mačke) i cigarete. To su samo osnove.

Ali život se događa i gotovo je nemoguće predvidjeti stvari. Ponekad mi se neke stvari u stanu pokvare i trebam ih popraviti (npr. pokvari se perilica rublja, ili mi trebaju nove žarulje, ili moram zvati vodoinstalatera..), zatim tu je odjeća u promjeni godišnjih doba. Zima, ljeto... Svake godine trebam cipele, odjeću, ponekad i novu zimsku jaknu. Kao ženi, da ne govorim o kozmetičkim proizvodima, koji su mi neophodni (šamponi, gelovi za tuširanje, ulošci za mjesečnicu itd.) Također i za dalje stvaranje, materijal za slikanje. Ponekad jako volim peći, to me opušta i volim stvarati, ali ništa ekstravagantno i pretjerano. (Obično blagdani, Božić ili Uskrs) Također moj stan, svih ovih 18 godina mojih borbi nikad ništa nisam uložio (pod je jako oštećen na primjer) jednostavno ne možete kupiti stvari za stan ili pokušati popraviti ono što je pokvareno, ako nemate ni za sebe jesti. Ali ovo je najvažnije: tijekom ovih 18 godina, bilo je toliko mojih prijatelja, poznanika, susjeda... koji su mi financijski pomogli kroz moje borbe, i stvarno očajnički želim uzvratiti svima koji su mi pomogli. Osim pomoći prijatelja, susjeda, poznanika, tu su i neki računi koje prijeko trebam platiti, a čekaju na naplatu već duže vrijeme. Postoje različiti iznosi, ali postupno se nadam da ću uspjeti. Ako bude dodatnih iznosa od vaših donacija - prva stvar je vratiti mojim prijateljima i poznanicima novac koji dugujem, kada su mi pomogli u mojim najmračnijim vremenima. I dalje su izuzetno suosjećajni prema meni i tako puni razumijevanja. Oni znaju moju situaciju, moje borbe i nikad mi ne okreću leđa, što toliko cijenim da se riječima ne može objasniti. Nemam nikakvih kredita, leasinga ili limita u bilo kojoj banci ili zalagaonici i nisam ni u kakvom službenom stečaju.

Napominjem da osim shizofrenije imam i neke dijagnoze: PCOS (sindrom policističnih jajnika), te tešku kožnu bolest Hidradentis Suppurtiva i nažalost odmalena mokrim u krevet. (noćna inkontinencija). Te dijagnoze nose i troškove, jer naše zdravstveno osiguranje ne pokriva ništa od toga. Za moju kožnu bolest trebam antibakterijske kreme, da spriječim infekcije, i veće zavoje kada njuh izbije. (Možete naravno guglati, ali nemojte jesti dok googlate, to je krajnje odvratno i neestetski vidjeti.) Što se tiče PCOS-a, najteža nuspojava je hirzutizam - što znači da sam jako dlakava, a nemam novaca da idem na depilaciju u kozmetičke salone. Ali to nije sve. PCOS dovodi do pretilosti, podebljanja na glavi s vremenom, akni na koži, intolerancije na inzulin i vrlo često izostanak menstruacije. (PCOS je cijeli spektar za sebe, tako da čovjeku uzima prilično puno) Moja kožna bolest komplicira stvari s depilacijom jer mi je koža posebno osjetljiva, pa mogu koristiti samo jedan oblik depilacije. Mokrenje u krevet od djetinjstva nije “jeftino”. Svaki vikend perem plahte i jorgane, što znači da je potrebno više deterdženta za rublje nego inače, i naravno, tekstil se koristi i istroši, svake godine moram kupiti novi. Dakle, te dijagnoze nose i troškove. (Također trebam uzimati dodatke prehrani, D-vitamin, B-komplex, krom i Omega3) Sve se zbraja, financijski uvijek izazov kako održati kupovanje toga i nastojanje da se brinem za svoje zdravlje.

Moj plan je pokušati preživjeti od donacija, jer su svi drugi resursi nemogući ili su iscrpljeni u 18 godina. (Ne mogu zauvijek računati na pomoć svojih prijatelja, oni su također došli do svoje granice. To je samo ljudski.) Kao psihički bolesnik, kao što sam rekao, ne mogu dobiti invalidsku mirovinu, također zato što (osim što je komisija za invalidsku mirovinu izuzetno stroga) u mojoj zemlji trebate odgovarajuće "radne godine" da biste mogli dobiti invalidsku mirovinu, jer to ovisi o tome koliko ste godina bili zaposleni i radili. Mi, shizofreničari obično obolimo i dobijemo dijagnozu u mladosti, tako da tada nisam bio zaposlen. To je vrlo tipično za sve nas s mentalnim bolestima. Također morate znati, kao samac, bez djece ili obitelji, moje mogućnosti za humanitarne organizacije i pomoć uvijek su odbijene. Na Crvenom križu svaki mjesec imam pravo na 5 artikala (2 kg brašna, 1 kg tjestenine, ulje, konzerva paradajza i graha) i to je sve. (Tako je u mom gradu, pouzdano znam da je drugdje puno bolje. Mnogi su mi ljudi rekli tijekom ovih godina. Ali ne mogu ništa učiniti, pripadam svom gradu Ljubljani i ne mogu dobiti pomoć od organizacija u drugim gradovima, drugim četvrtima. To je samo činjenica.) Pomoć je uvijek usmjerena na djecu, obitelji, djecu s potrebama ili rijetkom dijagnozom, i tu i tamo slijepe i invalide. Mislim da sam sasvim u pravu kada kažem, nikada nećete vidjeti humanitarnu akciju za duševne bolesnike, niti humanitarne koncerte, projekte... a nikad za shizofreničare, iako u svijetu ima 1% ljudi s dijagnozom shizofrenije. Brojka uopće nije mala. Dakle, moj cilj je pokušati ovdje živjeti od donacija. Podrazumijeva se da će mi biti ukinuta socijalna naknada (ne mogu primati oboje), tako da je super važno da ću moći platiti svoje zdravstveno osiguranje (pijem 10 različitih tableta svaki dan, za sve moje dijagnoze, a bez osiguranja cijene tih lijekova vrtoglavo rastu) i najvjerojatnije 25% POREZA na iznos od donacija koji ću dobivati svaki mjesec. Da, nije lako, ali moram se i dalje boriti i pokušavati si pomoći, nitko to neće učiniti umjesto mene. Financijski pothranjen sam već 18 godina i stvarno sam umoran, samo pokušavam preživjeti i pomoći sebi - nitko ne zna kako se živi od 234 eur socijalne pomoći, ili sada zadnjih godina (uredba o inflaciji) od samo 400,oo eur. samo oni koji su poput mene ili u sličnim situacijama mogu suosjećati. I volio bih da sam ja kriv, kažu da u životu sve ovisi o nama - ali nije. Nisam odabrao oboljeti od shizofrenije, i unatoč činjenici da je imam, vraćam se koliko god mogu i nadam se. Sve u svemu, čak i ako ne prikupljam dovoljno novca za život samo od donacija, bilo koji euro, bilo koja vrsta novca apsolutno će pomoći. Da mi pomogne da preživim mjesec dana.

Istina je, čak i kad bi se moja shizohrenija popravila do te mjere da više ne bih trebao lijekove, ili bih se nakon toliko godina liječenja nekako izliječio, počeo sam patiti u srednjoj školi i nisam to završio. Imam samo osnovno obrazovanje (osnovna škola) i cca. 20 godina nezaposlenosti. Zaista sam posvećen umjetnosti, i nastavit ću s obzirom na sve promjene koje bi mogle doći. To je tko sam, to je ono što radim. Potrebno je razumjeti da ne radim skoro 20 godina (zbog shizofrenije) i nemam nikakvo obrazovanje. Svoju umjetnost započeo sam 2009. godine, s 22 godine i nastavit ću.

Svih ovih 18 godina otkako mi je postavljena dijagnoza bili su pravi pakao i goleme borbe. Prije ova platforma nije bila toliko raširena ni poznata, ali ja sam stigao ovdje. U ovim godinama bilo je i godina kada sam prosila novčiće na ulici samo da preživim u svom gradu. Nikada se nisam bavila nikakvim kriminalnim aktivnostima, nikakvom prostitucijom, prevarama, prijevarama,...i također ne pijem alkohol, ne uzimam nikakve droge (čak ni marihuanu) - slaba točka su mi cigarete i kava. Stvarno volim kavu. Želim da to znaš, tako da imaš priliku odustati od donacije meni ako mrziš pušače ili ako si netko čije je pravilo - ako nemaš novaca, ne možeš kupovati cigarete. To je prilično uvriježeno mišljenje, ali nažalost, 85% shizofreničara puši, jer to nije samo ovisnost o navici - pomaže nam kod lijekova koje uzimamo, antipsihotika - pomaže kod jakih nuspojava koje donose. Jako sam zahvalan, s obzirom na činjenicu da 60% do 70% shizofreničara, zbog prirode same bolesti, prekomjerno pije alkohol i uzima amfetamine, ili druge droge. Nije to zato što su loši ljudi, nego zbog ogromnog tereta koji shizofrenija nosi. (stalna nervoza, kronična anksioznost je gotovo obavezna,..)

U 2017. bila je mala sreća, koja je došla pred moja vrata. A bio je to moj mačak Felix. (On je muški mačak). Bio je mačić star 4 mjeseca. Čak i s obzirom na to da sam bila potpuno bez novca, to je bila sudbina i odlučila sam ga zadržati. I dalje to smatram jednom od najneracionalnijih i najopasnijih odluka, ali i jednom od najboljih u svom životu. (Nisam imala novca ni za sebe, a da ne spominjem kućnog ljubimca) On je moj najbolji prijatelj, a ja sam vrlo odgovoran vlasnik. Felix je potpuno zbrinut, ima redovite veterinarske kontrole i potpuno je cijepljen. (redovito čišćen od glista i protiv buha, ali nema ništa od toga) Ne jede najbolju hranu (npr. najskuplju organsku premium hranu za mačke..itd, ne pretjerujem, iako ga volim bezuvjetno), ali ne dobiva ni najjeftiniju i najnižu kvalitetu. Hrana mu je kvalitetna, miješa mokre i suhe grickalice - a budući da je uglavnom sobna mačka, pazim da mu održim težinu, da ne padne u pretilost. Veliki sam ljubitelj životinja i zagovornik je one ako se nemate namjeru brinuti o psu ili mački kao svojoj obitelji – nemojte ih nipošto nabavljati! Uvijek pazim da ima sve, a kao "crazy cat mama" - uvijek mu slavimo rođendan hehe. Dakle, dakle, vaše donacije nisu samo za mene, postoje i za Felixa, da mu kupim hranu, pijesak za mačke, a kako je život kakav je život - ako se nešto dogodi i trebam ga odvesti veterinaru, ako nešto nije u redu, računi od veterinara mogu biti prilično skupi. Ali to me uopće ne zaustavlja, (razmišlja o novcu) - Felix mi je prioritet. Uvijek. Volio bih da znaš kako je on dobar dečko. On je doista moje blago, on je najbolja mačka i najbolji prijatelj kojeg možete zamisliti.

Možda se pitate o mojoj obitelji.

Nemam podršku, jer sam duboko neshvaćen. Mentalne bolesti često su razlog - obitelji, brakovi, prijateljstva se raspadaju. Jednostavno je tako, to je stvarnost. Sve su moje sestre popularnije kod mojih roditelja, ali ja nisam. Ali ja imam jaku vezu sa svojom bakom, jako sam vezan za nju, i moj Felix naravno. Pomaže mi koliko može, ali se stvarno trudim da je ne pritiskam, ona je jako stara i mirovina joj je jako mala. Moj otac, majka... njima je stvarno svejedno hoću li živjeti ili umrijeti. Nisam jedini u takvoj situaciji. To je nažalost vrlo uobičajeno kod mentalnih bolesnika - ne razumiju se i suočavaju se s velikim osudama. Važno je znati, ako netko slomi nogu, ili doživi moždani udar, ili ima rak - ljudi daju ludu empatiju i razumijevanje, i uvijek su spremni pomoći. Ali shizofrenija je izuzetno komplicirana, ja, recimo, imam problema s cirkadijalnim ritmom spavanja, bioritam mi se mijenja. Mnogo puta budan cijelu noć, i spavanje tijekom dana. Što se mene tiče, ulažem lude napore da se suzdržim i ne pijem tablete za spavanje i slične - jer su izuzetno opasne, pa se prilagođavam. Ali kako to drugi vide jednostavno je: "samo idite ranije u krevet ili se probudite prije podneva!" I eto ga, prespava cijeli dan: "ona je tako lijena, neodgovorna, samo lijena, ne zaslužuje ništa u ovom životu." Dao sam vam primjer samo za jedan od simptoma - obrasce spavanja. Ima još puno toga o shizofreniji, ali ljudi ne razumiju. (nemojte me uopće natjerati na recidive) Neki zapravo osjećaju da ih zaglupljujete i pokušavate ih uvjeriti u nešto što je laž - i obično reagiraju vrlo oštro, agresivno. (savršen primjer je moj otac) Stoga se trudim sam, uz veliku pomoć i empatiju svojih prijatelja. Zaista vjerujem da ne bih bio još uvijek na ovom planetu bez velike podrške prijatelja, susjeda i nekih poznanika. Vjerojatno stvarno imam nevjerojatnog anđela čuvara.

Ako me ne podržavate kao psihički - pacijenta koji se bori,

Podržite me kao umjetnika – slikara.

Iskreno sam duboko zahvalan za svaku donaciju koju mi date.

Ni 1 eur mi nije malo. Cijenim svaki cent, svaki euro, nema pravila. Za mene, onaj tko malo pomaže, nije nimalo manje cijenjen. Nakon toliko godina borbe, ali i prosjačenja na ulicama, važno je znati da u životu trebamo biti zahvalni za sve male stvari. Redovito ću vas obavještavati o tome svima koji će donirati. A što samu platformu smatra 4Fundom, s njima sam komunicirao mjesec dana prije nego što sam pokrenuo ovaj svoj prikupljanje sredstava. Da provjerim i dobijem sve odgovore na svoja pitanja. Za sve stvari i činjenice o kojima pišem imam sve dokaze i platforma čuva moje dokumente. Budući da je novac, a posebno prikupljanje novca vrlo delikatna i osjetljiva tema, uvjeravam vas - vaše donacije neće biti potrošene na novi auto (ja čak nemam ni vozačku dozvolu) ili ljetovanje na Maldivima/Bahamima/Havajima, ili drogu/alkohol, novi iPhone..itd. Novac koji skupljam je upravo za stvari koje sam spomenuo. Da mi pomogne da preživim i živim. Smatram se poštenom osobom. Većinu vremena, zapravo cijelo vrijeme, sama sam kod kuće s Felixom - tako da nikakve druge otmjene ili luksuzne potrebe/stvari nisu potrebne. S vremena na vrijeme također planiram dati na aukciju svoje slike, radove koje ću raditi u budućnosti. Tako da stvarno mogu dati nešto zauzvrat, i pokušati pomoći sebi koliko god mogu. (budite u toku sa mnom, da uhvatite aukciju kada će biti dostupna. Možda vas slika nazove, gane, a možda je želite kupiti)

Zadnji važan detalj:

Bude li bilo kakvih dodatnih donacija, potrudit ću se pomoći i donirati drugima u potrebi i nevoljama. Znam da ima dosta njih koji se ne mogu boriti, a sposobni su sami sebi pomoći. Ne samo shizofrenici, svi znamo da postoji širok spektar ljudi u nevolji. To ne znači da ću donirati samo svojim ljudima u svojoj zemlji (Sloveniji), to znači da bih, ako je moguće, mogao donirati drugim prikupljanjima sredstava ovdje ili širom svijeta. Ali naravno, normalno je znati - ne govorim o velikim količinama novca. (mali simbolični iznosi) Jasno je da imam prikupljanje sredstava za sebe da mi pomogne da preživim. Takav sam ja, velikodušan sam i vrlo sam osjetljiv na borbe drugih ljudi - jer točno znam koliko je teško.

Svaka pomoć čini razliku. Svjestan sam toga.

Moje umjetnine (slike) možete vidjeti ovdje:

https://artopolis.si/@maja_klemencic

Moja službena stranica na Facebooku gdje me možete pratiti:

https://www.facebook.com/majaklemencicart?locale=sl_SI

Također širim svijest o shizofreniji i mentalnim borbama. Imao sam neke intervjue, talk showove, u medijima. Budući da je na slovenskom, vjerojatno je problem razumjeti, ali ako ste jako zainteresirani, postoje neke AI aplikacije koje mogu prevesti te videozapise i članke na vaš jezik/ili engleski. Ovdje možete provjeriti sadržaj:

https://www.youtube.com/watch?v=rBBFbAGqAmg&t=317s

https://www.youtube.com/watch?v=0O8aiG3lKIw

https://svet24.si/magazin/jana/clanek/vcasih-je-bluzenje-cisto-v-redu-868756

https://navdihni.me/tag/maja-klemencic/

https://spletnicas.com/maja-klemencic-art/

Maja Klemenčič