Želio bih zamoliti svoju obitelj za pomoć. (Sada smo samo mama i ja)

Godine 2022. naša kuća je prodana na dražbi zbog zastarjelog duga u stranoj valuti. Do trenutka kada je sud proglasio zastaru, naša kuća je bila na ime ponuđača, ali pozivajući se na tekući sudski postupak, nisu ga odmah stavili u posjed. Nakon ovrhe primili smo nešto više od 7 milijuna HUF. Obratili smo se odvjetniku i zahvaljujući njemu još uvijek možemo biti ovdje.

Živjeli smo ovdje s mojim 81-godišnjim ocem koji je imao Parkinsonovu bolest i 77-godišnjom majkom. Kuću su izgradili na parceli koju su im dali baka i djed. Gradnja je započela učiteljskim zajmom 1967. godine, uz pomoć obitelji i prijatelja u fizičkom radu, te s puno entuzijazma, suza i smijeha. Trebalo im je 10 godina prije nego što su uopće uspjeli uvesti vodu u kuću.

Izgubili smo oca 2023. godine, više nije mogao podnijeti kušnju i neizvjesnost pogubljenja.

Nažalost, u kući s mojom majkom možemo ostati samo do kraja moratorija. Ne možemo ni s odvjetnikom odugovlačiti. Uz pomoć obitelji i prijatelja pokušali smo, iz obzira prema mojoj majci, od ponuđača otkupiti barem 5 godina boravka ovdje, za 10 milijuna HUF, ali on nije sklon nikakvom kompromisu.

Kupili su našu kuću za 55 milijuna HUF, ali su nam je spremni vratiti samo za 80 milijuna HUF.

Uz pomoć obitelji i prijatelja prikupili smo 22 milijuna HUF od 80 milijuna, ali nikada nismo uspjeli prikupiti više od toga.

Ovaj forum nam je posljednja prilika da nekako čudesno sačuvamo svoj dom, da se ne moramo seliti iz stana u stan s mamom, biti izbačeni iz našeg voljenog doma, koji ima mnogo sretnih uspomena koje su oduvijek pružale sigurnost mojoj obitelji. Mama još ne zna da će svemu doći kraj na proljeće.

Naravno, poslat ću dokumente za aukciju svima koji ih zatraže.

Bili bismo jako zahvalni na bilo kakvoj pomoći, ako je moguće!