Moja prabaka – ostavila nam je svoju zemlju, komadić zemlje koji je svim srcem ljubila. Bio je to njezin dar nama, mjesto gdje je naša obitelj mogla rasti i napredovati. Godine 2004. moja je majka, vrijedna žena koja sama podiže četvero djece, počela graditi kuću na njemu – dom za koji je željela da joj bude nasljeđe. Ali iznevjerena je uvijek iznova: izvođači su joj uzeli novac, ostavili nedovršene zidove i nestali. Nikad ga nije vidjela dovršenog.

Preuzeo sam njezin san, odlučan završiti ono što je započela. Više od 6 godina moj partner i ja smo u njega ulagali sve – našu ušteđevinu, našu energiju, našu nadu. Ali kuća je bila u neredu: loše građena, na mjestima se rušila, što nas je prisiljavalo da je rušimo i ponovo gradimo. Svaki korak naprijed bio je dva koraka nazad. Zatim su došli sve veći troškovi – materijali za koje smo godinama planirali proračun sada su dvostruko, trostruko skuplji. Čini se kao beskrajni ciklus iz kojeg ne možemo pobjeći.

Sada, s našim novorođenim djetetom, ulozi su veći nego ikada. Mjesto u kojem živimo nije naše, a vlasnik se uskoro seli. Nećemo imati kamo. Emocionalno i fizički, slamamo se. Bojim se da će ovo rasturiti moju obitelj. Ova kuća nisu samo zidovi; to je naša prošlost, naša budućnost, naše sve.

Potrebno nam je 25 000 EUR da završimo najosnovnije: čvrsti krov, vrata i prozore kako bismo mogli živjeti. Svaki dolar približava nas useljavanju i bijegu iz ove noćne more.

Vaša pomoć nije samo u ciglama i žbuci – radi se o tome da obitelji date priliku za ozdravljenje, da poštujete majčinsku ljubav i održite obećanje iz prošlosti. Čak i 5€ ili 10€ nam znače sve. Molimo vas da budete dio naše priče.