Moja prabaka – ostavila nam je svoju zemlju, komad zemlje koji je njegovala svim srcem. To je bio njezin dar nama, mjesto gdje je naša obitelj mogla rasti i napredovati. Godine 2004. moja majka, vrijedna žena koja je sama odgajala četvero djece, počela je na njoj graditi kuću – dom koji je željela ostaviti u svoje nasljeđe. Ali uvijek iznova je bila razočarana: izvođači radova uzeli su joj novac, ostavili nedovršene zidove i nestali. Nikada nije doživjela da je dovršena.

Preuzeo sam njezin san, odlučan dovršiti ono što je započela. Više od 6 godina, moj partner i ja smo u to ulagali sve – našu ušteđevinu, našu energiju, našu nadu. Ali kuća je bila u neredu: loše izgrađena, mjestimično se raspadala, prisiljavajući nas da je rušimo i obnavljamo. Svaki korak naprijed bio je dva koraka unatrag. Zatim su došli rastući troškovi – materijali koje smo planirali prije godina sada su dvostruko, trostruko skuplji. Osjeća se kao beskrajan ciklus kojem ne možemo pobjeći.

Sada, s našim novorođenim djetetom, ulog je veći nego ikad. Mjesto u kojem živimo nije naše, a vlasnik se uskoro vraća. Nećemo imati kamo otići. Emocionalno i fizički se raspadamo. Strah me da će ovo uništiti moju obitelj. Ova kuća nisu samo zidovi; to je naša prošlost, naša budućnost, naše sve.

Trebamo 25 000 eura za dovršetak osnovnih stvari: čvrsti krov, vrata i prozore kako bismo udomili kuću. Svaki dolar nas približava useljenju i bijegu od ove noćne more.

Vaša pomoć nije samo u ciglama i žbuci – radi se o tome da se obitelji pruži prilika za ozdravljenje, da se oda počast majčinoj ljubavi i da se održi obećanje dano prošlosti. Čak i 5€ ili 10€ nam znači sve. Molimo vas, budite dio naše priče.