Pozdrav dragi dobročinitelji!

Želio bih započeti s ovog mjesta hvaleći Gospodina Boga, Mariju i svetog Josipa te sve naše Anđele Čuvare i Arkanđele naše Obitelji za cijeli naš život i za sve Milosti koje smo od Njih primili preko Anđela u ljudskoj koži ovdje na zemlji.

Bogu hvala!

Na početku sam htjela napisati da sam svjesna da se ovdje organiziraju prikupljanja za jako bolesne ljude/djecu/obitelji i cijeli sam život imala problem s traženjem pomoći ili podrške od drugih ljudi, ali došlo je vrijeme u našim životima kada sam odlučila da Bog djeluje preko svojih Anđela na zemlji, koji su ljudi dobrih srca i da budući da iskreno priznajem da se ne možemo sami snaći, možda vrijedi biti hrabra i podijeliti svoju životnu priču :) pa...

Za početak sam vam htjela napisati nešto o našoj obitelji :)

Mi smo obitelj iz Krakowa od 9 članova. Ja, Weronika, imam 39 godina, moj suprug Karol ima 42 godine i imamo 7 sinova: Gabriel Józef - 13 godina, Dawid Józef - 12 godina, Maksymilian Józef - 11 godina, Dominik Józef - 9 godina, Ignacy Józef - 7 godina i blizanci Antoni Józef i Józef Michał imaju 5 godina.

Kao što ste vjerojatno primijetili, dragi anđeli, sva naša djeca imaju Josip kao srednje ime, a jedno ima Josip kao ime. Da. Zaštitnik naše Obitelji je Sveti Josip, kojeg smo izabrali prije 13 godina. Svetom Josipu dugujemo sva čuda u našim životima i činjenicu da smo, nakon mnogih teškoća, još uvijek jedna obitelj.

Naša životna avantura započela je 2011. godine kada smo moj suprug Karol i ja stali pred oltar na našem vjenčanju :)

Moj muž dolazi iz velike obitelji s Mazurija, ja dolazim iz Krakowa, imam samo jednu mlađu sestru, a upoznali smo se u Varšavi na poslu (mnogi se smiju što je to gotovo na pola puta).

Tada su naši voljeni Sinovi brzo došli na svijet, moj Suprug je radio i još uvijek radi i već 13 godina brinem se o Djeci kojoj je potrebna emocionalna, obrazovna i savjetodavna podrška jer nekoliko njih ima odluke o potrebi za posebnim obrazovanjem i drugim disfunkcijama, a obrazovni proces je sporiji jer svakome od njih treba individualni pristup, briga, predanost, a ipak smo jedna Obitelj pa neizbježno nema dovoljno sati u danu za izlazak ili putovanje negdje s cijelom Obitelji.

Međutim, najteža situacija u tom trenutku pokazala se kao stambena, gdje smo 2017. godine, na poziv moje voljene bake, došli živjeti kod mog djeda kako bismo se brinuli o njemu do njegove smrti, koja se dogodila 2021. godine. Površina koju koristimo je 64 m2. Kuća je iz 70-ih, krov nema izolaciju, nije topla, a od jeseni do proljeća ima vlage i gotovo svake godine se mora renovirati. Instalacije su također stare. Da bismo ovdje mogli pristojno živjeti, morali bismo uložiti nekoliko stotina tisuća zlota, a to si ne bismo mogli priuštiti. Suprug i ja smo odlučili da je jedino ispravno rješenje prodati kuću i kupiti nešto u boljem stanju. I tako se dogodilo. Početkom ožujka ove godine prodali smo kuću po mom djedu i na Josipov dan potpisali smo kupoprodajni ugovor za novu kuću, ali ne u Krakowu. Iznos koji smo dobili prodajom kuće nakon djeda nije bio dovoljan za kupnju novog doma za tako veliku obitelj u Krakowu. Potragu smo započeli u Malopoljskoj pokrajini i ispostavilo se da smo pronašli kuću u kojoj bi tako velika obitelj mogla dostojanstveno živjeti. Pronašli smo ovu kuću u županiji Tarnów. Kuća je lijepa, ima drvene prozore s dvostrukim krilima i nije izolirana, ali krov je izoliran. Kuća je dobro održavana unatoč tome što je stara 33 godine, nema vlage i u njoj će se smjestiti cijela naša obitelj tako da svatko ima malo prostora za sebe. Jedina mana je što kuća nema ogradu. Kuća je zapravo koštala onoliko koliko smo prodali djedovu kuću. Sanjamo o najosnovnijoj panelnoj ogradi s temeljem kao na fotografiji. Trebamo 120 m ograde plus ulazna vrata i kapija. Izračunali smo da je potreban iznos 13.000 PLN. Budući da se 30. svibnja ove godine, dakle za nešto više od tjedan dana, selimo iz velikog grada na selo, što se logistike tiče, bit će mi potrebno izvaditi vozačku dozvolu kako bih mogla nastaviti sinovljevu nastavu u klinikama ili kod specijalista, kao i obavljati veću kupovinu za tako veliku obitelj dok je moj suprug na poslu. Tečaj vožnje u Tarnówu košta 3000 PLN.

I naš posljednji san je otići na Mazuru s cijelom obitelji na tjedan dana prvi put nakon 14 godina (prije nego što moj muž počne raditi na novom mjestu, tj. u Tarnówu), kako bi moje prabake mogle upoznati svoje praunuke i obrnuto, te upoznati obitelj mog muža nakon toliko godina. koštalo bi 4000 PLN. Do sada si nismo mogli priuštiti da bilo gdje idemo s tako velikom obitelji.

Znam da je 20.000 PLN velik iznos u ovim vremenima kada svi na neki način prolaze kroz teško razdoblje. Međutim, bit ćemo jako sretni sa svakom uplatom i već od srca naših devet:) puno vam zahvaljujemo i blagoslivljamo vas, Dragi Anđeli u ljudskoj koži.

Za sve naše Donatore koji nam žele pomoći u ostvarenju ovih skrivenih snova, naručit ću Trajne svete mise za Božji blagoslov kod Bernardinki u Krakowu u Svetištu sv. Josipa u znak zahvalnosti za otvorena, puna ljubavi srca koja znaju da je sve što imamo u životu, poput obitelji, života, zdravlja, ali i posla, doma, pa čak i financija, milost koju nam je Bog dao i koja tu milost umnožavaju dijeleći je s drugima.

Neka Bog blagoslovi sve vas i vaše obitelji!

S uspomenom u molitvi,

Weronika Niedźwiecka sa svojom obitelji