Pozdrav dragi dobročinitelji!

Želio bih započeti s ovog mjesta hvaleći Gospodina Boga, Mariju i svetog Josipa te sve naše Anđele Čuvare i Arkanđele naše Obitelji za cijeli naš život i za sve Milosti koje smo od Njih primili preko Anđela u ljudskoj koži ovdje na zemlji.

Bogu hvala!

Prije svega, htjela sam napisati da sam svjesna da se ovdje organiziraju prikupljanja za jako bolesne ljude/djecu/obitelji, i cijeli sam život imala problem s traženjem pomoći ili podrške od drugih, ali došlo je vrijeme u našim životima kada sam shvatila da Bog djeluje preko svojih anđela na zemlji, koji su ljudi dobrih srca, i da budući da iskreno priznajem da se sami ne možemo snaći, možda vrijedi biti hrabra i podijeliti svoju životnu priču :) pa...

Za početak sam vam htjela napisati nešto o našoj obitelji :)

Mi smo obitelj iz Krakowa od 9 članova. Ja, Weronika, imam 39 godina, moj suprug Karol ima 42 godine i imamo 7 sinova: Gabriel Józef - 13 godina, Dawid Józef - 12 godina, Maksymilian Józef - 11 godina, Dominik Józef - 9 godina, Ignacy Józef - 7 godina, te blizanci Antoni Józef i Józef Michał imaju 5 godina.

Kao što ste vjerojatno i sami, dragi Anđeli, shvatili, sva naša djeca imaju Josip kao srednje ime, a jedno ima Josip kao ime. Da, zaštitnik naše obitelji je sveti Josip, kojeg smo odabrali prije 13 godina. Svetom Josipu dugujemo sva čuda u našim životima i činjenicu da smo, unatoč mnogim kušnjama, još uvijek jedna obitelj.

Naša životna avantura započela je 2011. godine kada smo moj suprug Karol i ja prošetali do oltara :)

Moj muž dolazi iz velike obitelji s Mazurija, ja dolazim iz Krakowa, imam samo jednu mlađu sestru, a upoznali smo se u Varšavi na poslu (mnogi se smiju da je to bilo gotovo na pola puta).

Zatim su brzo stigli naši voljeni sinovi. Moj suprug je radio i još uvijek radi, a ja se već 13 godina brinem o djeci kojoj je potrebna emocionalna i obrazovna podrška, kao i savjetovanje, budući da nekoliko njih ima certifikate o posebnom obrazovanju i druge poteškoće. Obrazovni proces je sporiji jer svakome od njih treba individualni pristup, briga i predanost. Međutim, mi smo jedna obitelj, pa neizbježno često nema dovoljno sati u danu za izlaske ili putovanja kao obitelj.

Međutim, trenutno je najizazovnija situacija naša stambena situacija. Nakon smrti moje voljene bake 2017. godine, pozvani smo živjeti kod djeda kako bismo se brinuli o njemu do njegove smrti 2021. godine. Naš životni prostor je 64 četvorna metra. Kuća datira iz 1970-ih, nema izolaciju, krov nije izoliran, a vlaga traje od jeseni do proljeća, što zahtijeva renovacije gotovo svake godine. Komunalne instalacije su također stare. Da bismo ovdje pristojno živjeli, morali bismo uložiti nekoliko stotina tisuća zlota, što si jednostavno nismo mogli priuštiti. Suprug i ja odlučili smo da je jedino ispravno rješenje prodati kuću i kupiti nešto u boljem stanju. I tako se dogodilo. Početkom ožujka ove godine prodali smo kuću koja je pripadala mom djedu i na dan svetog Josipa potpisali smo kupoprodajni ugovor za novu kuću, ali ne u Krakowu. Iznos koji smo dobili od prodaje djedove kuće nije bio dovoljan za kupnju novog mjesta za tako veliku obitelj u Krakowu. Potragu smo započeli u Malopoljskom vojvodstvu i pronašli kuću koja bi udobno mogla smjestiti tako veliku obitelj. Ovu kuću smo pronašli u županiji Tarnów. Kuća je prekrasna, još uvijek ima drvene prozore s dvostrukim oknima i nije izolirana, ali krov je izoliran. Unatoč tome što je stara 33 godine, kuća je dobro održavana, bez vlage i primit će cijelu našu obitelj, tako da svatko može imati svoj prostor. Jedini nedostatak je što nema ogradu. Kuća je koštala praktički isto koliko smo prodali djedovu kuću. Sanjamo o osnovnoj panelnoj ogradi s temeljima, kao što je prikazano na fotografiji. Trebamo 120 metara ograde, plus ulazna vrata i kapija. Izračunali smo potreban iznos na 13.000 PLN. Budući da se 30. svibnja ove godine selimo iz velikog grada na selo, za nešto više od tjedan dana, logistički gledano, morat ću dobiti vozačku dozvolu kako bih mogla nastaviti sinovljeve tečajeve u klinikama i kod specijalista, a i obavljati veće kupnje za tako veliku obitelj dok mi je muž na poslu. Tečaj vožnje u Tarnówu košta 3000 PLN.

I naš posljednji san je odvesti cijelu obitelj na Mazuru na tjedan dana prvi put u 14 godina (prije nego što moj muž počne svoj novi posao u Tarnówu). Na taj način, moje prabake mogu upoznati moje praunuke i obrnuto, i možemo se ponovno ujediniti s obitelji mog muža nakon svih ovih godina. To bi koštalo 4000 zlota. Do sada si nismo mogli priuštiti odvesti tako veliku obitelj bilo gdje.

Znam da je 20.000 PLN velika svota u ovim vremenima, kada se svi na neki način bore. Međutim, bit ćemo jako sretni sa svakom donacijom i od srca naših devetoro, puno vam zahvaljujemo i blagoslivljamo vas, dragi Anđeli u ljudskoj koži.

Za sve naše donatore koji bi nam htjeli pomoći u ostvarenju ovih skrivenih snova, naručit ću trajne svete mise za Božji blagoslov kod sestara Bernardinki u Krakowu u Svetištu sv. Josipa u znak zahvalnosti za otvorena, puna ljubavi srca koja znaju da je sve što imamo u životu, poput obitelji, života, zdravlja, ali i posla, doma, pa čak i financija, milost koju nam je Bog dao i koja tu milost umnožavaju dijeleći je s drugima.

Neka Bog blagoslovi sve vas i vaše obitelji!

S uspomenom u molitvi,

Weronika Niedźwiecka sa svojom obitelji