Dragi čitatelju!

Pomozite nam da održimo nadu da ostvarimo san!

Pišem vam u nadi da ćete razumjeti da mi je ova stranica nedavno došla kao jedna od naših posljednjih opcija. Ja sam T.Margit, iz Mađarske.

Pokrećem prikupljanje sredstava za svoju obitelj. Nažalost, naša situacija je sve gora i gora. Mislili smo da to možemo riješiti do 2024. godine pozajmicom s posla ili uz pomoć prijatelja. Vratimo se malo u prošlost kako bismo bolje vidjeli što je dovelo do ovoga.

Ljeti 2022. godine ispostavilo se da moja majka ima rak. Dala sam otkaz, ona se uselila k nama, a ja sam se brinula za nju do travnja 2024. godine, kada je preminula. U to vrijeme, teškoće koje su trebale doći već su bile primjetne, ali nisam ni slutila da ćemo pasti tako daleko. Nakon majčine smrti vratila sam se na posao u Mađarsku poštu do rujna prošle godine. Tada sam operirala bubrege. (Pretpostavljena dijagnoza bila je maligna cista bubrega.) Hvala Bogu da se nakon operacije ispostavilo da ipak nije maligna, te su je mogli operirati cijelu odjednom. Istovremeno s operacijom, tadašnji vlasnik je prijavio da se moramo preseliti, da želi prodati kuću. Sada imamo krov nad glavom preko poznanika, jer ni sada ne bismo imali dovoljno novca za polog. Ne posjedujemo nikakve nekretnine. Također, postoji trošna kuća u županiji Tolna, gdje trenutno živi majka mog partnera, tako da prodaja kuće definitivno nije opcija.

Nisam se vratio u poštu jer sam radio na skuteru, a nisam htio riskirati nakon operacije.

U međuvremenu, moj partner je radio danonoćno. On je električar, njegov šef se bavi svojim poslom. Vidjevši naglo pogoršanje naše egzistencijalne situacije, njegov šef je iskoristio njegovu situaciju. Moj partner je čak radio i subotom kako bismo ga mogli vratiti, ali dug je stalno rastao. Šef je uvijek ostavljao tek toliko plaće da ponovno zatraži predujam. Ova situacija me užasno rastužuje, jer je moj partner uvijek pošteno radio svoj posao, najbolje što je mogao. Brinem se za njega, brinem se da to neće moći podnijeti. 2019. godine, nakon očeve smrti, doživio je živčani slom, koji je prebrodio nevjerojatnom snagom volje i našom podrškom.

Osjećam da se ne samo da su se županije vratile u našu zemlju, nego smo i ponovno postali zemlja zemljoposjednika i kmetova. Naravno, stalno sam tražio posao, nažalost bezuspješno. Zbog toga sam morao potražiti i liječničku pomoć za živce. Trenutno studiram engleski (uz državnu pomoć), možda tako učinkovitije nađem posao, kako bismo barem malo bolje stali na noge.

Jedna od naše dvije kćeri trenutno upisuje školu, druga sljedeće godine. Jako želi dvojezičnu srednju školu i nešto novca za maturu kako bi mogla obnoviti garderobu. Nažalost, već neko vrijeme nismo mogli kupiti previše. Inače, obje su jako dobre učenice, autobusom idu u školu u Székesfehérváru. Naše dijete koje se trenutno upisuje jako je zainteresirano za fiziku i astrofiziku. Kad bismo barem mogli vratiti naš životni standard na minimalnu razinu do trenutka kada završi školu, mogli bismo joj osigurati priliku za upis na neko poznatije sveučilište u inozemstvu. Molim vas za pomoć u vezi s tim, dragi čitatelji!

Molim vas, dajte mom partneru priliku da ne mora raditi na nehuman način, bez poštovanja, na milost i nemilost drugih. Kad bismo mogli pronaći kuću za najam u Fehérváru (gdje su psi dobrodošli, nećemo odustati od njih) i platiti polog, mogla bih tražiti posao u širem području. Naravno, prvo bismo podmirili dug prema šefu, koji je nažalost prilično visok. Nedavno nam se pokvario 18 godina star automobil i potpuno je otkazao, pa su se suzile i mogućnosti odlaska na posao u budućnosti. Trošak popravka uvelike se povećao zbog naših postojećih dugova. Zbog toga moj partner ne može pronaći posao (vezan je za ovaj posao i okolnosti) gdje bi se njegovo stručno znanje istinski cijenilo.

Ne tražim da nam od sada svi ostali financiraju živote, samo početni "poticaj", uže kojim bismo mogli izaći s dna jame. Sami ćemo riješiti stepenice koje vode gore.

Ne znam kakav će biti kraj moje inicijative, ali nećemo odustati, bez obzira na sve. Znam da su mnogi ljudi u sličnoj ili goroj situaciji od nas. Ne bojte se pitati i, prije svega, ne odustajte. Trebamo li se sramiti svega ovoga? Svatko bi to trebao sam odvagnuti. Bilo mi je jako teško natjerati se da napišem ovu priču. Uglavnom zbog svoje djece. Uostalom, oni ne mogu ništa učiniti po tom pitanju. Molim vas, ako ni zbog čega drugog, barem im pomozite, ako ne inače, dijeljenjem. Razumijem one koji ne mogu ili ne žele pomoći drugima, ali molim vas, nemojte suditi! Nitko ne zna kada će se i sam naći u sličnoj situaciji. Unaprijed vam se puno zahvaljujem na svoj pomoći!

Srdačan pozdrav: Margit Turi iz Mađarske