Bok, moje ime je Tina i nisam ovo očekivala!!!

Žao mi je, ali život vas nekako odjednom pogodi. Dijagnosticiran mi je KOPB III Zlatni tijekom druge trudnoće. Ja sam stolar i metalac, ne, bio sam. I volio sam svoj posao. Puno sam vremena provodio na gradilištima zbog posla i na događanjima vikendom. Gradski festivali, postavljanje i rušenje. Božićni sajmovi, postavljanje i rušenje.

A ostatak vremena sam bila mama, s bakom i mamom u pozadini koje su me podržavale. Naravno, s godinama je bilo sve gore i morala sam prestati raditi. Moji su sinovi obožavali kad sam ih četvrtkom ujutro vodila u školu ili vrtić, i znali su, OK, baka, pa ih baka danas pokupi, a mama dolazi večeras i onda nas nosi do auta. Uvijek je mirisalo na šećernu vatu i kobasice, rekli su. Pa kad više nisam mogla, došla je i baka; dobila je demenciju. Nažalost, umrla je u prosincu, a sada mama ima demenciju. Ali moja mama je nažalost zeznula stvar. Sudac ju je smjestio jer sama nije mogla vjerovati što se događa. Nije platila stanarinu, struju i druge važne stvari. I nitko ne zna gdje je novac. Sada sam potpuno sama i moram se brinuti o svemu. Moja invalidska kolica su pokvarena. Imam Erad Agora 10 km/h. Ali to je dovoljno za kupovinu, odlazak u bolnicu i posjet mami. Možete li mi, molim vas, pomoći? I ja rado podnosim račune. Samo mi sada treba ova pomoć. Pokušala sam riješiti ostalo s uredom za socijalnu skrb, općinskim komunalnim poduzećem i stanodavcem. Nadam se da će biti strpljivi. Ali moram se kretati. Mama je potpuno sama. Nema posjetitelja!!! Molim vas, molim vas, budite tako ljubazni. Hvala vam.