Pozdrav dobri ljudi, moje ime je Alexandru, iz Rumunjske sam, imam 27 godina i prolazim kroz vrlo teško razdoblje u životu, moja djevojka je trudna za 6 mjeseci, imat ću malog dječaka i trebam vašu pomoć.

Prošle godine u listopadu otišla sam raditi u Njemačku jer smo se ovdje jako mučili i odlučila sam otići uštedjeti nešto novca kako bismo mogli stati na noge i ako sve bude u redu, mogli bismo osigurati budućnost. Ali nažalost nije bilo tako jednostavno kao što sam mislila. Našla sam posao u skladištu za etiketiranje odjeće. Nisam znala njemački, tamo njemački nije bio obavezan. Nazvala sam i razgovarala s njim. Činilo se da je sve u redu. Osoba s kojom sam razgovarala bila je ljubazna i imala je zdrav razum. Razgovarali smo o svemu. Činilo mi se da je sve u redu. Također mi je platio prijevoz. Ponudio mi je i 50 eura tjedno za hranu. Novac koji mi je skinut s prve plaće. Nisam imala toliko novca da bih se mogla snaći. Bila sam jako sretna. Stigla sam tamo u ponedjeljak ujutro. Smjestili su me u smještaj gdje su bili kolege iz Rumunjske. Bilo je savršeno. Imala sam s kim razgovarati. Bili su mirni, zdravi i puni poštovanja. Osoba s kojom sam razgovarao nazvala me sljedeće jutro, morao sam početi raditi, prvi tjedan je bio prilično dobar, navikao sam se na posao, išlo mi je dobro, bili su zadovoljni sa mnom, čak su mi ponudili 50 eura za hranu. Nakon dva tjedna, šefovi su se počeli loše ponašati prema meni, otežavali su mi posao, vikali su, nisu mi čak ni nudili novac, barem sam ostao bez novca, imao sam sreće da su me kolege s kojima sam odsjeo u stanu pozvali da jedem s njima za stolom i vidjeli su da se loše ponašaju, radio sam sve što je moguće na poslu da budem sretan, ali uzalud, tako je bilo mjesec dana dok me nisu odlučili izbaciti i bez plaćanja prijevoza, ostao sam na ulici bez ikakvog novca, nisam znao što da radim, nisam imao novca, nisam imao hrane, ništa, pokušavao sam pronaći neko drugo mjesto, ali uzalud nisam znao ni govoriti njemački da bih se mogao snaći, njemačke vlasti mi nisu pomogle ni s čim, nakon dva dana provedena na ulici jako umoran jer nisam spavao ni jeo odlučio sam pokušati se vratiti u svoju zemlju vlakom. To su bili najgori dani u mom životu. Napuštao sam Frankfurt, na svakoj stanici s koje sam silazio, nitko me nije razumio. Prevodio sam na telefon i objašnjavao što mi se dogodilo, ali nikoga nije zanimalo. Dobio sam dvije kazne do Münchena, ostali mi nisu dali kaznu. Imao sam sreće, u Münchenu sam pronašao vlak za Austriju, u Salzburgu je došla carinska policija i učinili su mi isto, sve kazne i pustili me. To mi se dogodilo dok nisam stigao kući. Dobio sam barem 8 ili 9 kazni, ne sjećam ih se. Proveo sam 4 dana na putu. Nakon nekog vremena kazne su mi počele stizati kući, bile su kaznene, tužili su me. Molim vas, pomozite mi da im platim koliko god možete, da skupim novac, to su velike svote koje si ne mogu priuštiti, naša obitelj nam ne može pomoći ni s čim, jedva se snalaze, pokušao sam pronaći rješenje za plaćanje, ali bezuspješno, moja djevojka je trudna, nije radila 2 mjeseca, to je sve za mene i nemam rješenje, ovo mi je pomoglo i odlučio sam se obratiti vama, vrijednost kazni je oko 6.000 €, nemam ih odakle platiti i ako ih ne platim, doći će i strpati me u zatvor, ne mogu ostaviti dijete i ženu same. Apelujem na vašu milost. Hvala vam.