Bok, ja sam Vlad, student koji živi sam u drugoj zemlji, pokušavajući izgraditi budućnost — dok se držim sna koji je započeo prije nego što sam uopće mogao hodati.

Kad sam bio dijete, moj tata je imao BMW serije 3. Ne sjećam se detalja o automobilu, ali se sjećam kako je bilo biti u njegovoj blizini. Imao je tu prisutnost - nešto što je potaknulo nešto duboko u meni, čak i kao malom djetetu. Jednog dana ga je morao prodati. Nisam u potpunosti razumio zašto, ali sjećam se tuge. Nešto mi je ostalo taj dan. Obećao sam sebi:

“Jednog dana ću imati vlastitu seriju 3.”

Godine su prolazile, a ta iskra nikada nije blijedjela. Auto koji je zapalio nešto u meni postao je moj san. A kad sam konačno dobio vozačku dozvolu, počeo sam štedjeti - euro po euro - kako bih taj san ostvario. Nije za potpuno novi auto. Nije za pokazivanje. Ali za BMW E92 — automobil koji mi znači sve. Automobil koji predstavlja vezu koju sam imao s ocem i obećanje koje sam sebi dao kao dijete.

Ali ovaj san više nije samo moj.

Imam mlađeg brata, 10 godina mlađeg od mene. Odrastao je gledajući me kako sam opsjednut automobilima - baš kao što sam ja nekoć gledao našeg tatu. Svoju ljubav prema E92 prenio sam na njega. Sada, to je nešto o čemu stalno govorimo. Sanjamo o zajedničkoj vožnji. Sjedeći u njemu. Začuvši brujanje motora. Sama pomisao da ću ga jednog dana pokupiti u njemu...

To je san u snu.

Ali život to nije učinio lakim.

Odselio sam se zbog studija, sam, daleko od obitelji. Prihvatio sam posao kako bih se uzdržavao, pokušavajući uštedjeti za auto, platiti stanarinu i držati korak s nastavom. Toliko sam se trudila da sam izgorjela. Pao sam godinu. Morao sam dati otkaz na poslu. Sada ponavljam istu godinu, pokrivajući stanarinu i školarinu s ono malo što zaradim. Pokušao sam sve što sam mogao da sam ostvarim ovaj san.

Ali ne mogu sama.

Zato sam ovdje i tražim tvoju pomoć.

Pokušavam skupiti 15 000 € da kupim svoj prvi auto — auto o kojem sam sanjao više od desetljeća. Nije za luksuz. Ne zbog brzine. Ali zbog onoga što mi znači i veze koju predstavlja između dva brata koji vjeruju u nešto veće od sebe.

Ako ste ikada imali san koji se činio nedostižnim...

Ako ste se ikada držali nečega u teškim vremenima...

Ako ste ikada željeli dokazati da snovi mogu preživjeti čak i kada se sve ostalo raspadne…

Tada shvaćate zašto je to važno.

Čak i samo dijeljenje, lijepa riječ ili mala donacija približavaju me nečemu što nosim u srcu otkad sam bio klinac na stražnjem sjedalu, zureći kroz prozor, gledajući svog tatu kako vozi onu staru seriju 3.

Hvala ti iskreno — od mene i od malog brata koji još čeka tu prvu vožnju.

svim srcem,

Vlad