Bok, ja sam Vlad, student koji živi sam u drugoj zemlji i pokušava izgraditi budućnost — a istovremeno se držim sna koji je započeo prije nego što sam uopće mogao hodati.

Kad sam bio beba, moj tata je imao BMW serije 3. Ne sjećam se detalja o autu, ali sjećam se kako sam se osjećao u njegovoj blizini. Imao je tu prisutnost - nešto što je duboko u meni probudilo nešto, čak i kao malom djetetu. Jednog dana ga je morao prodati. Nisam u potpunosti razumio zašto, ali sjećam se tuge. Nešto je ostalo sa mnom tog dana. Obećao sam si:

„Jednog dana ću imati svoju Seriju 3.“

Godine su prolazile, a ta iskra nikada nije ugasila. Automobil koji je u meni nešto zapalio postao je moj san. I kada sam konačno dobio vozačku dozvolu, počeo sam štedjeti - euro po euro - kako bih taj san pretvorio u stvarnost. Ne za potpuno novi auto. Ne za pokazivanje. Već za BMW E92 - auto koji mi znači sve. Automobil koji predstavlja vezu koju sam imao s ocem i obećanje koje sam dao samom sebi kao dijete.

Ali ovaj san više nije samo moj.

Imam malog brata, 10 godina mlađeg od mene. Odrastao je gledajući me kako sam opsjednut automobilima - baš kao što sam ja nekoć gledao našeg tatu. Prenio sam na njega svoju ljubav prema E92. Sada je to nešto o čemu stalno pričamo. Sanjamo o tome da ga zajedno vozimo. Sjedimo u njemu. Slušamo urlikanje motora. Sama pomisao da ćemo ga jednog dana pokupiti u njemu...

To je san unutar sna.

Ali život to nije učinio lakim.

Odselila sam se zbog fakulteta, sama, daleko od obitelji. Zaposlila sam se kako bih se uzdržavala, pokušavajući uštedjeti za auto, platiti stanarinu i pratiti nastavu. Radila sam toliko naporno da sam se iscrpila. Pala sam godinu. Morala sam dati otkaz. Sada ponavljam istu godinu, pokrivajući stanarinu i školarinu s onim malo što zaradim. Pokušala sam sve što sam mogla da ostvarim ovaj san sama.

Ali ne mogu to sam/sama.

Zato sam ovdje i tražim vašu pomoć.

Pokušavam prikupiti 15 000 eura za kupnju svog prvog automobila — automobila o kojem sanjam već više od desetljeća. Ne zbog luksuza. Ne zbog brzine. Već zbog onoga što mi znači i veze koju predstavlja između dva brata koji vjeruju u nešto veće od sebe samih.

Ako ste ikada imali san koji se činio nedostižnim…

Ako ste se ikada nečega držali u teškim vremenima…

Ako ste ikada željeli dokazati da snovi mogu opstati čak i kada se sve ostalo raspadne…

Onda shvatiš zašto je ovo važno.

Čak i samo dijeljenje, lijepa riječ ili mala donacija približavaju me nečemu što nosim u srcu otkad sam bio dijete na stražnjem sjedalu, gledajući kroz prozor, gledajući tatu kako vozi onu staru Seriju 3.

Hvala vam, iskreno - od mene i od malog brata koji još uvijek čeka tu prvu vožnju.

Svim svojim srcem,

Vlad