Moj mlađi brat Hamish, koji ima samo 18 godina, hitno je prevezen u bolnicu u nedjelju, 20. listopada jer je iznenada teško obolio od upale pluća i Neisseria meningitisa (upale zaštitnih membrana oko mozga i leđne moždine), što je uzrokovalo sepsu opasnu po život. Sljedećeg jutra prebačen je iz Opće bolnice Southampton u Kraljevsku bolnicu Papworth u Cambridgeu, jer su mu bubrezi i srce otkazivali, pa mu je bila potrebna specijalistička skrb. Hamish je zamalo umro 4 puta u prva 2 dana boravka u bolnici, a od tada se polako oporavlja svakim danom na intenzivnoj njezi. Sepsa uzrokovana meningitisom uzrokovala je stvaranje krvnih ugrušaka u njegovim krvnim žilama, a ti krvni ugrušci prekinuli su dotok krvi u njegove udove, uzrokujući odumiranje tkiva u njegovim rukama i stopalima. To znači da će mu biti amputirane obje noge od koljena prema dolje, desna ruka, svi prsti na lijevoj ruci, ali moguće i cijela lijeva ruka. Sada se vratio u Opću bolnicu Southampton i čeka, nadamo se, da će biti premješten u bolnicu u Londonu, gdje će se održati operacija.

Ovo je vrlo uznemirujuće vrijeme za Hamisha i našu obitelj i iako činimo sve što možemo da ga podržimo, ne možemo si priuštiti puno onoga što će mu trebati u budućnosti. Nadamo se da ćemo mu s vremenom nabaviti protetske udove koji će mu i dalje omogućiti da osjeti iste osjećaje kao da nikada nije izgubio ruke i noge. Također bismo mu željeli nabaviti automobil prilagođen njegovom invaliditetu kako bi i dalje mogao voziti. U kraćem roku, trebamo ugraditi lift u kuću kako bi mogao pristupiti svojoj spavaćoj sobi, preurediti našu garažu u sobu kako bismo mu pomogli u rehabilitaciji (trening snage itd.) i preurediti našu kupaonicu kako bi mu bila pristupačnija. Osim toga, trebat će mu i fizioterapija i psihoterapija te pomoćnik za njegu s nepunim radnim vremenom kako bi naša mama i dalje mogla raditi.

Hamish je oduvijek bio vedra, entuzijastična i vesela osoba. Bio je tu za mene kroz sve i uvijek zna kako mi izmamiti osmijeh na lice i nasmijati me. Unatoč svemu što je prošao u životu, a posebno u posljednja 2 tjedna, prebrodio je to pozitivnim pogledom i nastavio ostati onakav smiješan. On je tako hrabra i jaka osoba i nastavlja činiti mene i moju obitelj izuzetno ponosnima. Počeo je studirati na Sveučilištu San Francisco ovog rujna i stvarno je uživao. Već je stekao toliko prijatelja i jako je uzrujan što se još neće moći vratiti na fakultet. Srce mi se slama kad ga vidim takvog i želim učiniti sve što mogu da mu pomognem da vidi da još uvijek može imati svijetlu budućnost, čak i ako izgleda drugačije nego što je prije zamišljao.

Svaka donacija bi bila jako cijenjena meni i mojoj obitelji.