Bok, ja sam Barbara, kao što možete pročitati iz naslova, jedina svrha ovog prikupljanja sredstava je omogućiti mi da ponovno počnem učiti. Imam 33 godine, imam posao vrijedan nešto više od 1300 eura mjesečno i živim s partnerom, nekako nekako spojimo kraj s krajem na kraju mjeseca ali još uvijek jedva, kao i mnogi iz moje generacije, odnosno kao mnogi. Odgojila me majka udovica u općinskoj kući, nikad mi nije dopustila da nešto poželim i oboje smo radili što smo mogli.

Počeo sam raditi sa 16 godina, dok sam studirao u srednjoj školi; kasnije, još radeći, pokušao sam pohađati državno sveučilište, fotokopirati udžbenike kako bih uštedio novac i više-manje sam mogao priuštiti troškove, ali nudio je smjerove studiranja koji nisu bili prikladni za mene i posao mi nije ostavljao puno prostora... pa sam morao prestati, nadajući se da ću u budućnosti moći imati više i ponovno početi loviti svoje snove.

Kad sam bila malo mlađa govorila sam sebi za puno stvari "kad budem starija i samostalnija moći ću..." a nije bilo tako niti će tako biti. Još nisam shvaćao da trud nije uvijek nagrađen.

Čak i sada, studirati ono što želim je privilegija koju si ne mogu priuštiti.

Pišem ovaj oglas jer sam nesretan, ali bih želio promijeniti ovo stanje, želim promijeniti svoj život, ali nemam alate za to.

Željela bih pohađati Akademiju likovnih umjetnosti u San Remu koja je također otvorila podružnicu u Milanu, točnije kolegij "Grafički dizajn".

Školarina iznosi 7400 eura godišnje.

Čak i da tražim podršku od majke (koja je također na kemoterapiji i meni se iskreno ne da) i partnera (koji me uvijek podržavao u svemu ali mu ne želim i dalje težiti), ne bih došla ni blizu polovice cifre, a da ne računam da će se morati dodati dodatni troškovi (put jer živim u pokrajini Lodi, materijali, pribor...)

Ne znam je li ovo opravdan razlog da tražite novac od nepoznatih osoba, vjerojatno postoje hitniji slučajevi koji zaslužuju pozornost, vjerojatno nitko neće pročitati moj oglas ili će možda onima koji to čine biti smiješan i malo važan vanjskim očima. Uvjeravam vas, međutim, da je za mene, koji se svaki dan suočavam sa životom koji ne želim, zadovoljavajući se na sve načine, izuzetno bolno i ne mogu ni opisati koliko je važno imati pristup potencijalnom novom životu, a da se uvijek ne moram boriti zubima i noktima da onda ipak dobijem minimum ili ništa.

Ako želite, ako mislite da mi vrijedi pomoći, molim vas za doprinos, pa čak i ako ste samo stali poslušati što sam rekao, moja priča, hvala vam, činite da se osjećam malo manje sam.