Postoje trenuci u životu kada se sve ne sruši odjednom... već kada se teškoće tiho gomilaju, sve dok ne postanu preteške da bi se same nosile.

Danas se suočavam sa složenom financijskom situacijom:

otprilike 25.000 eura duga, podijeljenog između naknada za etažnu imovinu, bankovnih otplata, lokalnih poreza i osobnih kredita.

Ništa izvanredno uzeto odvojeno, ali zajedno na kraju blokiraju svaku mogućnost mirnog kretanja naprijed.

Radim, tražim rješenja, nikad se nisam oslanjao na druge.

Ali stvarnost je jednostavna: nekim razdobljima je potrebna vanjska podrška kako bi se ponovno zadobio zamah.

Ovo prikupljanje sredstava nije apel za sažaljenje.

To je ispružena ruka, s poštovanjem i poniznošću, za sređivanje situacije, izbjegavanje gubitka kontrole i novi početak na stabilnim temeljima.

Svaki doprinos, bez obzira na njegovu veličinu, konkretno bi omogućio:

- smanjiti neposredni financijski pritisak,

- kako bih osigurao/la svoje bitne obveze,

i prije svega da mi se vrati vidljivost i prostor za održivo napredovanje.

Čvrsto vjerujem da međusobna podrška nije slabost, već ljudski čin, ponekad tih, koji istinski mijenja putanju.

Ako imate priliku (i želju) ponuditi svoju pomoć, znajte da neće biti ni zaboravljena ni uzaludna.

To će predstavljati puno više od financijske podrške: ključni trenutak u obnovi.

Hvala svima koji odvoje vrijeme za čitanje, dijeljenje ili doprinos.

Što god se dogodi, ovaj korak je već korak naprijed.