Moja priča počinje u kuhinji ispunjenoj toplinom, smijehom i mirisom svježe pečenog kruha. Moja majka je oduvijek bila srce naše obitelji – žena čije su ruke stvarale radost kroz hranu. Neumorno je radila, kuhajući i pekući, ne samo za nas, već i za sve oko sebe. Ljudi još uvijek pričaju o tome kako su im se njezini deserti činili kao kod kuće. Živjela je svoj život dajući – dajući svoje vrijeme, svoju ljubav i svoj talent.

Ali danas više ne može stajati u toj kuhinji. Moja majka je 100% invalidna nakon što joj je dijagnosticiran rak. Snažna, vesela žena koja je nekoć toliko davala sada je sputana bolešću, nesposobna za rad, nesposobna za život koji je voljela.

A tu je i moj otac. Cijeli je život proveo služeći kao policajac – pošten, predan i jedan od najuglednijih ljudi u našem gradu. Zalagao se za ono što je ispravno, nikada nije jurio za bogatstvom, već je birao integritet. Sada živi od skromne mirovine, nesposoban uzdržavati obitelj koju je nekoć štitio svime što je imao.

Oba moja roditelja, dvoje ljudi koji su dali sve što su imali za druge, sada se nalaze u situaciji da ne mogu raditi, ne mogu živjeti dostojanstveno onako kako zaslužuju.

Ja sam njihovo dijete – i ne želim ništa više nego im nešto vratiti. Moj san je osnovati vlastitu tvrtku, stati na vlastite noge i brinuti se za njih. Žrtvovali su sve za mene, a sada je na meni red. Ali ne mogu to učiniti sam.

Zato tražim vašu pomoć. Svaka donacija, bez obzira koliko mala, približava me izgradnji budućnosti u kojoj mogu brinuti za svoje roditelje, poštovati njihove žrtve i pružiti im mir.

I obećavam vam ovo: kada uspijem i budem jak, posvetit ću se pomaganju drugima, baš kao što danas tražim pomoć. Roditelji su me naučili davati i to ću nastaviti dalje.

Ako možete, molim vas podržite me na ovom putovanju. Zajedno možemo bol pretvoriti u nadu, a borbu u budućnost ispunjenu zahvalnošću i davanjem.