Moj trenutni automobil više ne zadovoljava moje promjenjive potrebe, a prodaja mi ne bi dala dovoljno ni za kupnju automobila koji bih mogla voziti. Moj invaliditet napreduje, ali većinu vremena ostajem samostalna. Majka sam dvoje djece s vrlo ograničenim sredstvima jer primam AAH (Invalidski dodatak), pa čak i AEEH (Dodatak za obrazovanje djece s invaliditetom) za svoje najmlađe, ali očito su ti resursi već nedovoljni za pristojan život. Nemamo pravo na naknade poput CMU-C (Univerzalno zdravstveno osiguranje), pomoć za prijevoz itd. Čak ni školska potpora nije na maksimalnoj razini. Nije toliko bitan iznos koji primamo, već novac koji napušta kućanstvo. Sve je postalo užasno skupo. Nadalje, s invalidskim dodatkom nemam pravo ni na kakav kredit za automobil, na primjer, čak i da imam smanjenu mjesečnu uplatu. Ali u mojoj regiji automobil je neophodan, a javni prijevoz mi je pretežak za korištenje. A da ne spominjem cijenu!

Trebam auto s više funkcija pomoći vozaču od ovog koji trenutno imam, kako bih se manje umarao i mogao voziti na duže udaljenosti. I auto za gradsku vožnju, jer zbog zdravlja ne idem često na odmor.

I pojavio se još jedan problem: bolnice se nalaze u zonama niske emisije! Moj trenutni automobil je vozilo 3. kategorije! Već sam dobio bezbroj kazni za parkiranje s dozvolom za parkiranje za osobe s invaliditetom, koje sam prisiljen platiti i nikad mi se ne nadoknadi novac! (Samo sam jednom dobio novac u malom gradu.)

Stoga je hitno pronaći noviji, skuplji automobil. I onaj s mnoštvom značajki pomoći vozaču: automatskim mjenjačem, pomoći pri parkiranju, tempomatom itd.

Uskoro neću moći ni u bolnicu! A previše je daleko da bih stigla tamo javnim prijevozom! Socijalno osiguranje nadoknađuje kartu, ali ne uzima u obzir višestruke invaliditete. I morate zamisliti ako postite i eventualno imate potpuno pun mjehur za pregled, na primjer... Prijevoz će već biti težak za osobu bez invaliditeta, pa zamislite nekoga s invaliditetom?

Prilično je teško sažeti samu potrebu za automobilom, što nije hir, već apsolutno neophodno u mojoj regiji. Medicinska skrb je daleko; moram ići dalje, prema Parizu, ali živim daleko od glavnog grada! Za mene je gotovo 100 km kraj svijeta.

Hvala vam što ste čitali i nadam se da sam dirnuo srca onih koji si mogu priuštiti malu gestu. Malo-pomalo, možda ću skupiti malo više od samog novca od prodaje automobila i približiti se svom cilju.

Nisam previše detaljno opisivala svoje zdravlje niti puno pričala o financijama, ali možete zamisliti koliko je svakodnevni život težak. I ne tražim novac ni za kakvo potencijalno liječenje. Već sam imala najnovije, koje je neučinkovito, a mnoge operacije su mi nemoguće. Preživljavam za svoju djecu; to je glavno. Uspijevam se snaći, čak i ako nije lako svaki dan, i u tom pogledu bolje je ostati pozitivan nego odustati.