Pozdrav svima,

Zovem se Diana Pana, imam 32 godine i iz Bukurešta sam.

Pišem ovu poruku teška srca i s nadom da ću pronaći ljude velikog srca koji me mogu podržati u izuzetno teškom trenutku mog života.

Tužila me udruga stanara zbog nagomilanih dugovanja za održavanje. Prošle godine uspio sam platiti puni iznos, putem bankovnog kredita, čak i prije prvog pojavljivanja, ali suđenje se nastavilo. Majka se pojavila na suđenju, ali bilo je i ročišta koja smatram tajnima, recimo, gdje nije prisustvovala, vidio sam naknadno na sudskom portalu, što me navodi na pomisao da je sve bilo protiv nas. Nažalost, teška financijska situacija u kojoj se nalazim nije mi omogućila da pratim ove troškove, već sam mjesec dana u zaostatku s održavanjem, što mi je muka s obzirom na to da sam se toliko borio da se izvučem iz ove situacije.

Sve je počelo nakon što sam zbog zdravstvenih razloga morao napustiti prethodni posao, imam herniju diska i više ne mogu obavljati nikakav fizički posao. Nisam imao drugog izbora i od tada su mi prihodi gotovo nikakvi, sve do sada kada sam uspio pronaći posao koji ne zahtijeva fizički napor.

Moja majka ima invaliditet i, nažalost, ne prima nikakvu financijsku pomoć. Pokušala je, stalno je pitala gradsku vijećnicu mogu li joj ponuditi invalidsku mirovinu, ali ljudi tamo su rekli da ono što ona ima (polupareza na desnoj strani, jedva koristi ruku) ne smatraju invaliditetom, pa sva odgovornost za uzdržavanje, bankovne uplate i ostale kućanske troškove pada isključivo na moja ramena, budući da sam dijete.

Uz sve ovo, imam i nekoliko kućnih ljubimaca o kojima se brinem svaki dan. Ne mogu ih se odreći, to su nevine duše koje ovise o meni, a njihova ljubav je jedna od rijetkih stvari koje me održavaju. Činim sve što mogu da im osiguram hranu, toplinu i sigurnost, ali sve je teže i teže.

Pokušao/la sam se sam/a snaći, ali sada sam u slijepoj ulici. Sudski troškovi, neplaćeno alimentiranje, rata banke i trenutni dugovi me preplavljuju (mogu to dokazati dokumentima, potvrdom o invalidnini, medicinskom dokumentacijom).

Upućujem ovaj srdačan apel vama, onima koji razumiju što znači prolaziti kroz teška vremena, osjećati da nema izlaza, ali ne i odustati.

Svaka pomoć, bez obzira koliko mala, čini ogromnu razliku. Samo želim moći krenuti dalje, pronaći ravnotežu i izaći iz ove situacije.

Od srca vam hvala na svakoj podršci koju pružite – financijskoj, dijeljenju kampanje ili samo lijepoj riječi!