Zdravo!

Zovem se Madalina Vasilescu i imam 42 godine, iz Rumunjske sam. Imam dvije prekrasne kćeri - Rebeccu, 16 godina, i Astrid, 9 godina.

Kad sam mislila da mi je život napokon stabilan, moja majka je otkrila da ima rak dojke u četvrtom stadiju s metastazama na kostima. I tada se moj život promijenio od stresnog do pakla. Jedva sam spajala kraj s krajem, ali sam joj pomagala na sve načine. Brinula sam se za nju danju i noću jer je već bila prikovana za krevet. Posljednjih mjesec i pol provela je u bolnici, a ja sam obično ostajala s njom preko noći, a ujutro bih išla kući napraviti doručak za svoje kćeri i odvesti ih u školu, nakon čega bih ih pokupila iz škole, obavila kućanske poslove, pomogla kćerima s domaćom zadaćom, malo se naspavala i vratila se u bolnicu. Nakon što je umrla, od obitelji mi je ostala samo baka. Ali i ona je preminula prije tri godine. Sada doslovno nemam nikoga kome se mogu obratiti. Nažalost, moj bivši mi ni u čemu ne pomaže.

Budući da se nisam mogla brinuti o sebi, moje zdravlje se počelo pogoršavati. Moj organizam teško apsorbira kalcij, pa su mi se uz to i stalni stres zubi počeli lomiti, iz dana u dan. Jednostavno si ne mogu priuštiti odlazak zubaru, a lice mi je većinu vremena otečeno zbog čestih apscesa. Imam i drugih zdravstvenih problema, poput teške anemije i nekoliko drugih. Ali najgori su sada moji problemi sa zubima, jer mi je ostalo samo nekoliko korijena koji su 100% pokvareni. Više ne mogu jesti, ne mogu pravilno spavati zbog stalne boli i tako dalje. Tri puta mi je u posljednjih nekoliko mjeseci oteklo pola lica. U Rumunjskoj stomatološke usluge nisu pokrivene, pa bih morala platiti svaku sitnicu. Najgore je što zbog zdravstvenih problema i činjenice da moja najmlađa kći ima Aspergerov sindrom, ne mogu raditi puno radno vrijeme, pa moram obavljati sitne poslove tu i tamo, pokušavajući barem prehraniti i osigurati da ne kasnimo s računima.

Znam da sam puno napisao/la, ali sam se potrudio/la da bude što kraće moguće.

Blagoslov vas sve!