Dobro jutro svima,

Otac sam gotovo dvogodišnjeg dječaka.

Nedavno sam izgubio posao, imam 33 godine i oduvijek sam patio od depresije.

Imam partnera uz sebe koji radi skraćeno radno vrijeme, jedva preživimo do kraja mjeseca plaćajući stanarinu i hranu.

Nažalost, gubitak posla me je još dublje uvukao u taj mračni tunel, iz kojeg je vrlo teško izaći.

Želio bih svom sinu pružiti sretan život, drugačiji od mog.

Volio bih da ga mogu pustiti u vrtić, da se igra, da se uči socijalizirati.

Mnogi od vas će reći "nađi posao", ja to radim, ali nije lako u mom sadašnjem životu, a posebno u mom sadašnjem stanju.

Ne tražim milostinju, samo privremenu pomoć.

Hvala vam svima puno, hvala onima koji imaju srce.

P.S. Nisam baš dobar u pisanju, ali nažalost smo u velikoj nevolji.

Nije lako ni tražiti pomoć, otkriti svoju obitelj, ali kad imaš malo dijete, radiš stvari koje nikad nisam zamišljala da ću raditi, a ovo je jedna od njih.