Umirovljeni sam časnik trgovačke mornarice (kapetan) i umirovljen sam 2015. Živio sam u Brazilu oko 40 godina i tamo imam kćer, kao i njezinu majku. Osnovao sam mirovinski fond i izgradio si vrlo udobnu kuću s namjerom da tamo živim zajedno sa svojom ljubavi i našom kćeri. Bračni život, odgoj naše kćeri i supruge, radeći s njezinom specijalnošću, izradom namještaja od čeličnih cijevi u garaži/radionici, i živeći od prihoda od mog mirovinskog fonda i njezinog rada. Sve je u ruševinama.

Ono što mi se dogodilo je jako tužno.

Upoznao sam jednog poslovnog čovjeka nekih 20 godina prije umirovljenja; imao je mjenjačnicu, putničku agenciju i neke druge interese. Kod njega sam mijenjao osobne čekove u američke dolare kada mi je trebao novac za svakodnevne troškove tijekom odmora s pomorske službe. Također mi je ponudio da ulažem kod njega. To sam također nekoliko puta isprobao s nekim manjim iznosima koje sam mogao riskirati i to je ispalo bez primjedbi i s uredno plaćenim kamatama.

U 2012. godini uložio sam 150.000 USD, svoju ušteđevinu, kod ovog poslovnog čovjeka s namjerom da mu je ostavim i zaradim kamate te se početkom 2015. godine povučem iz pomorske službe. To sam i učinio, a moj prijatelj/poslovni čovjek mi je jednom mjesečno pokazivao račune o tome što se dogodilo s mojom investicijom kod njega, i izgledalo je obećavajuće, a ja sam se veselio ugodnoj i smislenoj starosti sa suprugom i kćeri.

U siječnju 2015. otišao sam u mirovinu iz pomorske službe i počeli smo planirati zajednički život, tražili smo novu školu za našu kćer, ja sam kupio neke alate za svoj interes za stolarstvo, novi TIG aparat za zavarivanje za specijalnost moje buduće supruge kako bi ona radila s njezinom specijalnošću. Takve sitnice. Polako slažemo dijelove za zajednički život, uključujući i pripreme za brak.

U ožujku 2015. zatražio sam prvi povrat svoje investicije od ovog poduzetnika i to je funkcioniralo bez ikakvih primjedbi, isto je bilo i u travnju 2015. U svibnju 2015. sve je naglo stalo, nije bilo isplate iz mog fonda koji je bio kod njega. Poduzetnik/prijatelj mi je izjavio da je optužen za pranje novca, utaju poreza i prijenos sredstava u inozemstvo bez službenih kanala Brazilske središnje banke te da je sve što je imao zamrznuto i da mu prijeti oduzimanje. Je li istina da nije imao nikakva skrivena sredstva da me barem djelomično obešteti, ne znam.

Pa, rezultat gore navedenog bio je da smo sve naše planove odgodili, ja sam sama brzo i jeftino prodala dva mala komada zemlje koja sam imala da bih preživjela. Namjera je bila da s ta dva komada zemlje izgradim dvije kuće za iznajmljivanje i za našu djevojčicu kad odraste.

2017. godine otputovao sam u Švedsku kako bih ostvario pravo na državnu mirovinu i otkrio da je to vrlo mali iznos jer sam gotovo cijeli svoj radni vijek radio na stranim brodovima i u stranim tvrtkama. Nisam imao pravo na dodatne pogodnosti jer sam živio izvan Švedske.

2018. godine sam prodao kuću koju sam sagradio, i to opet jeftino, brzo i znatno ispod tržišne vrijednosti, te kupio puno skromniju kuću izvan grada u kojem sam živio. I nastavio borbu da vratim svoj mirovinski fond od ovog poslovnog čovjeka. Sada sam ga provjerio u službenim sudskim zapisima i nije izgledalo dobro. Stvar koju sam trebao učiniti davno prije nego što sam ulagao s njim. Tužan rezultat povjerenja i nevinosti.

U prosincu 2019. stvari su postale neizdržive, uplate za kuću iz snova koju sam prodao su završile i sve što je ostalo bila je moja državna mirovina iz Švedske. Prodao sam puno skromniju kuću u kojoj sam živio, opet brzo, jeftino i znatno ispod tržišne vrijednosti, te kupio jednosmjernu avionsku kartu za Švedsku, oprostio se od kćeri i svoje supruge. Uspomene od nekih 40 godina koje sam također morao napustiti, svoju knjižnicu, vrijednu kolekciju antičkih fotoaparata, umjetnina itd.

Prije putovanja provjerio sam gdje živjeti u Švedskoj i brzo otkrio da većina najamnina nije ni blizu kompatibilna s mojom državnom mirovinom, čak ni s beneficijama. Jedino mjesto gdje sam pronašao stanove za hitan najam i s najamninom kompatibilnom s mojom državnom mirovinom bilo je daleko na sjeveru, grad Haparanda gdje zima traje oko devet mjeseci, a neka tri mjeseca imamo samo oko tri sata, ili čak i manje, vrlo tmurnog dnevnog svjetla.

Nisam pronašao prijatelje ovdje u Švedskoj, jako sam usamljen, a državna mirovina jedva pokriva fiksne troškove poput stanarine, režija, namirnica itd. Odjeću i obuću sam jako dugo kupio. Bilo kakvo putovanje radi odvraćanja misli ne dolazi u obzir. Imam malo umjetničkog talenta za crtanje i slikanje, ali do sada sam se morao ograničiti na olovku, bojice i tintu, slikanje uljanim bojama ne dolazi u obzir jer si ne mogu priuštiti takvu opremu. Pokušao sam prodati svoj mali umjetnički talent, ali s vrlo malo rezultata. Ono što me do sada održavalo je to što redovito razgovaram s kćeri i njezinom mamom putem WhatsAppa i san o povratku u svoj život. Osjećam se i vrlo čudno i strano ovdje u Švedskoj; 40 godina u drugoj zemlji ostavlja duboke tragove.

Moja kći i njezina mama također žive nesigurnim životom. Njezina specijalnost u izradi čeličnog namještaja u nekoliko je navrata propala; ili nije bila plaćena ili su je klijenti povukli, a također su joj se pokvarili aparat za zavarivanje i drugi alati te je morala prihvatiti privremene poslove poput čišćenja kuće za druge ljude itd.

· Moj san o povratku u život i ponovnom susretu s ljubavlju svog života je ostvariv i izvlačenju nje i kćeri iz siromaštva ako se cilj ostvari. Jednostavna kuća u manje bogatom kraju gdje sam prije živio i ponovno sređivanje stvari. I ponovno biti sretan ovih nekoliko godina koje su mi preostale.

Slike pokazuju što mi je oduzeto. Ljubav mog života, moja kćer i kuća koju sam sagradio za svoju starost.

Svima koji doniraju nešto za moje nade i snove, upućujem najiskreniju zahvalu iz dubine srca.