Pozdrav, skupljam novac za povratak kući. Trenutno živim u Njemačkoj, gdje sam radio do nedavno, prije nesreće. Želim se vratiti jer su se prema meni loše ponašali nakon cijelog kaosa oko nesreće, a izgubio sam i povjerenje u ovu zemlju i njezinu administraciju. Trenutno primam naknadu za nezaposlenost koja mi istječe u siječnju. Naknada je mali iznos koji mi jedva omogućuje preživljavanje ovdje, tako da ne mogu ni uštedjeti dovoljno za povratak. Također, nemam nikoga koga tražiti za pomoć u vezi s ovim jer, doslovno, nemam nikoga. Pokušao sam pronaći posao ovdje, ali bezuspješno, jer je država (Rheinland-Pfalz) u kojoj živim vjerojatno najgora regija u Njemačkoj za rad. Radio sam ovdje sedam godina za istu tvrtku i iskreno, nikada nisam razmišljao što bi se dogodilo da izgubim posao. Moj najveći nedostatak je što nemam vozačku dozvolu (u mojim godinama, sram me to priznati). To je ogromna prepreka, čak i u pronalaženju posla. Nažalost, ne mogu se osloniti na lokalni javni prijevoz jer vozni red počinje u 5 ujutro, što znači da mi treba 1,5 sat do najbliže zone. Život bez automobila je katastrofa. Kao što sam već spomenuo, naknada za nezaposlenost mi istječe u siječnju, a onda mi preostaje samo putovanje do željezničke stanice u Kölnu ili Berlinu, što me ostavlja bez doma. Užasno se bojim ovoga jer nikada nisam očekivao da će mi se ovakva situacija dogoditi u životu. Nadalje, nedostatak bliskih članova obitelji onemogućuje pomoć mojih voljenih. Zato sam na ovoj web stranici, nadajući se čak i maloj pomoći od vlade, na čemu ću im biti vječno zahvalan. Stvarno sam mislio da će nakon toliko godina rada i plaćanja visokih poreza postojati neka vrsta socijalne pomoći poput Centra za zapošljavanje koja bi mi pomogla kada mi naknada za nezaposlenost završi. Pokrila bi čak i račune za stanarinu i struju. To su mali iznosi, a to je sve što bi mi trebalo, čak i hrana. Mogu preživjeti i bez njih. Svu svoju ušteđevinu sam iskoristio kako bih platio sve račune, jer džeparac manji od 1000 eura jednostavno nije bio dovoljan, s obzirom na to koliko brzo sve ovdje poskupljuje. Stoga si ne mogu priuštiti povratak kući i najam čak ni male sobe dok ne nađem posao, što sigurno neće biti problem, posebno u skladištu. Mojih 20 godina iskustva se isplaćuje. Jedina pozitivna stvar je što su oko mene polja gdje se mogu opskrbiti hranom tijekom cijele sezone. Bio bih iskreno zahvalan na svakoj pomoći i spreman sam za nju raditi. Unaprijed hvala, čak i ako samo pročitate moju situaciju, znat ću da netko misli na mene. Još jednom hvala na vašem vremenu i lijepi pozdravi, Michał.

Pozdrav, skupljam novac za povratak u svoju zemlju. Trenutno živim u Njemačkoj gdje sam radio do nedavno, sve do nesreće koja mi se dogodila. Želim se vratiti u svoju zemlju jer su se prema meni loše ponašali nakon cijele te zbrke s nesrećom i zbog toga sam izgubio povjerenje u ovu zemlju i njezinu administraciju. Trenutno primam socijalnu pomoć koja završava u siječnju, a ta pomoć mi doslovno omogućuje samo preživljavanje ovdje, tako da ne mogu ni uštedjeti za povratak, a osim toga nemam nikoga koga tražiti za pomoć u vezi s tim jer doslovno nemam nikoga. Pokušao sam pronaći bilo kakav posao ovdje gdje živim, ali bezuspješno jer je pokrajina (Rheinland-Pfalz) u kojoj živim vjerojatno najgora regija Njemačke kada je u pitanju rad. Radio sam ovdje sedam godina u jednoj tvrtki i iskreno se nikada nisam pitao što bi se dogodilo da izgubim posao. Moj veliki nedostatak je što nemam vozačku dozvolu (u mojim godinama me sram to shvatiti), što je velika prepreka čak i u pronalaženju posla. Nažalost, ne mogu računati na lokalni javni prijevoz jer vozni red počinje u 5 ujutro, a do najbliže zone treba 1,5 sat. Dakle, život bez automobila je tragedija. Kao što sam već spomenuo, moja naknada završava u siječnju i onda sve što preostaje je putovati do željezničke stanice u Kölnu ili Berlinu i ostati beskućnik. Užasno se bojim toga jer nikada nisam stvarno očekivao da bi se takva situacija ikada mogla dogoditi u mom životu, a nedostatak bilo kakve bliske osobe (obitelji) eliminira mogućnost pomoći od voljenih, zbog čega sam prisutan na ovom portalu nadajući se barem simboličnoj pomoći od vas, na čemu ću vam biti vječno zahvalan. Stvarno sam mislio da će nakon toliko godina rada i plaćanja visokih poreza postojati neka socijalna institucija poput JobCentra koja će mi pomoći kada prestane naknada za nezaposlenost, financirajući barem stanarinu i struju, to su mali iznosi i ne bi mi trebalo ništa više, čak ni što se tiče hrane, mogu preživjeti i bez toga. Svu svoju ušteđevinu sam iskoristio da platim sve račune jer iznos naknade, manji od 1000 eura, jednostavno nije bio dovoljan s obzirom na to koliko brzo sve ovdje poskupljuje. Zato si ne mogu priuštiti povratak na selo i iznajmljivanje čak ni male sobe dok ne nađem posao, a to neće biti problem, posebno u skladištu, 20 godina iskustva ostavlja traga. Jedina prednost je što su svugdje oko mene polja gdje se mogu opskrbiti nečim za jelo tijekom cijele sezone. Dakle, bio bih stvarno zahvalan na svakoj pomoći i mogu odraditi pomoć koju sam primio, unaprijed vam puno hvala, čak i ako samo pročitate opis moje situacije, tada ću znati da netko misli na mene, još jednom hvala na vašem vremenu i lijepi pozdravi, Michał.