Pozdrav, skupljam novac za povratak u svoju zemlju. Trenutno živim u Njemačkoj gdje sam i radio dok nisam doživio nesreću. Želim se vratiti u svoju zemlju jer sam bio loše tretiran nakon cijele zavrzlame s nesrećom i izgubio sam povjerenje u ovu zemlju i njenu administraciju. Trenutno sam na beneficiji koja mi ističe u siječnju, beneficija je mali iznos koji mi doslovno omogućava samo preživljavanje ovdje, tako da je ne mogu niti skupiti nazad, a nemam od koga tražiti pomoć po tom pitanju jer Ja stvarno nemam nikoga, doslovno govoreći. Pokušao sam pronaći bilo kakav posao ovdje gdje živim, ali bezuspješno jer je država (Rheinland-Pfalz) u kojoj živim vjerojatno najgora regija u Njemačkoj kada je posao u pitanju. Radio sam ovdje sedam godina u jednoj firmi i, da budem iskren, nikada se nisam zapitao što će biti sljedeće ako ostanem bez posla. Moj veliki nedostatak je što nemam vozačku dozvolu (u ovim godinama me je sram to shvatiti), što je ogromna prepreka čak i pronalasku posla. Nažalost, ovdje ne mogu računati na javni prijevoz jer vozni red počinje u 5 ujutro, a do najbliže zone treba 1,5 sat. Stoga je život bez automobila tragedija. Kao što sam ranije spomenuo, moja beneficija istječe u siječnju i tada sve što mogu učiniti je otputovati na željezničku stanicu u Kolnu ili Berlinu, ostajući beskućnik. Toga se užasno bojim jer nikada nisam očekivao da bi se takva situacija ikada mogla dogoditi u mom životu, a nedostatak bilo koje bliske osobe (obitelji) eliminira mogućnost pomoći mojih najbližih, zbog čega sam prisutan na ovome web stranicu, nadajući se barem simboličnoj pomoći države na kojoj ću joj biti vječno zahvalan. Stvarno sam mislio da će nakon toliko godina rada i plaćanja visokih poreza doći neka socijalna situacija poput JobCentra koja će mi pomoći kad istekne naknada sa Zavoda za zapošljavanje, financirati čak i najam stana i struju - to su sitnice količine i više mi ništa ne bi trebalo, čak ni što se hrane može preživjeti bez toga. Svu svoju ušteđevinu iskoristio sam kako bih bio u tijeku sa svim naknadama jer iznos naknade od nešto ispod 1000 eura jednostavno nije bio dovoljan s obzirom na to kako je kod nas sve brzo poskupjelo. Zato si ne mogu priuštiti povratak na selo i iznajmljivanje čak i sobice dok ne nađem posao, a to sigurno neće biti problem, pogotovo u skladištu 20 godina iskustva uzima danak. Jedina prednost je što su posvuda oko mene polja gdje mogu kupiti nešto za jelo tijekom cijele sezone. Tako da bih bio stvarno zahvalan za bilo kakvu pomoć i mogu nadoknaditi pomoć koja mi je pružena. Hvala vam puno unaprijed, čak i ako samo pročitate opis moje situacije, tada ću znati da netko razmišlja o tome. ja. Hvala vam još jednom na vašem vremenu i srdačan pozdrav, Michał.

Pozdrav, skupljam novac za povratak u svoju zemlju. Trenutno živim u Njemačkoj gdje sam do nedavno i radio do nesreće koja mi se dogodila. Želim se vratiti u svoju zemlju jer sam bio loše tretiran nakon cijele zavrzlame s nesrećom i zbog toga sam izgubio povjerenje u ovu zemlju i njenu administraciju. Trenutno sam na beneficijama koje završavaju u siječnju, beneficije su mali iznos koji mi doslovno omogućuje samo preživljavanje ovdje tako da ne mogu niti štedjeti za povratak, osim toga nemam od koga tražiti pomoć po tom pitanju jer sam stvarno nemaju nikoga tko doslovno govori. Pokušao sam pronaći bilo kakav posao ovdje gdje živim ali bezuspješno jer je država (Rheinland-Pfalz) u kojoj živim vjerojatno najgora regija Njemačke kada je u pitanju posao. Radio sam ovdje sedam godina u jednoj firmi i da budem iskren nikad se nisam zapitao što bi se dogodilo da ostanem bez posla. Moj veliki nedostatak je to što nemam vozačku dozvolu (sram me je u mojim godinama to shvatiti) i to je velika prepreka čak i kod pronalaska posla. Nažalost, ne mogu računati na lokalni javni prijevoz jer vozni red počinje u 5 ujutro, a do najbliže zone treba 1,5 sat. Dakle, život bez automobila je tragedija. Kao što sam ranije spomenuo, moja beneficija prestaje u siječnju i tada mi preostaje samo otputovati na željezničku stanicu u Koln ili Berlin i ostati beskućnik. Toga se užasno bojim jer zapravo nikad nisam očekivala da bi mi se takva situacija mogla dogoditi u životu, a nedostatak bilo koje bliske osobe (obitelji) eliminira mogućnost pomoći od najbližih, zbog čega sam prisutna na ovom portalu nadajući se barem simboličnoj pomoći od vas, na čemu ću vam biti vječno zahvalan. Stvarno sam mislio da će nakon toliko godina rada i plaćanja visokih poreza postojati neka socijalna ustanova poput JobCentra koja će mi pomoći kad prestane naknada za nezaposlene, financirati barem stanarinu i struju, to su mali iznosi i ne bi mi trebala sve više, čak i kada je hrana u pitanju, mogu preživjeti i bez nje. Svu svoju ušteđevinu iskoristio sam da podmirim sve račune jer iznos naknade, ispod 1000 eura, jednostavno nije bio dovoljan s obzirom na to kako sve ovdje brzo poskupljuje. Zato si ne mogu priuštiti da se vratim na selo i iznajmim čak i sobicu dok ne nađem posao i to neće biti problem, pogotovo u skladištu, 20 godina iskustva ostavlja svoje. Jedina prednost je što su posvuda oko mene polja gdje se mogu opskrbiti nečim za jelo tijekom cijele sezone. Tako da bih bila stvarno zahvalna na svakoj pomoći i mogu odraditi pomoć koju sam dobila, hvala vam unaprijed, pa makar samo pročitali opis moje situacije, tada ću znati da netko misli na mene, još jednom hvala na vašem vremenu i srdačan pozdrav, Michał.