Bok, prije nešto više od šest godina, moje dvoje djece je primljeno na skrb u dobi od 4 i 6 godina kada su živjeli s majkom nakon što smo se ona i ja rastali. Završili su u obiteljskoj kući i šest godina sam posvetila svu svoju dušu tome da ih vratim. Učinila sam sve što je u mojoj moći i što je potrebno da se konačno vrate kući. I u studenom prošle godine, dječja i moja želja se konačno ostvarila. Konačno su se vratili kući i sada su ovdje da ostanu. Živim s njima u trosobnom stanu od 75 m2 i svo svoje vrijeme i prihode trošim na to da im više nikada ništa ne nedostaje. Jedino što si ne mogu priuštiti nakon svih računa i kupnje namirnica svaki mjesec je jeftin automobil kojim možemo doći od točke A do točke O. Živimo u malom selu izvan Ulricehamna koje se zove Tvärred i udaljeno je 2 kilometra do najbliže trgovine koja je skuplja od većine. Kao šlag na torti, tijekom dana voze samo dva autobusa (prilagođeno školi), tj. prvi za Ulricehamn, što je najbliži grad, polazi u 7:15 ujutro, a autobus za kući u 16:30. To je vrlo nezgodno jer ili moram pješačiti 2,5 kilometra do trgovine i isto toliko natrag kući ili stalno tražiti prijevoz. Sada ponizno molim za pomoć vas, potpune strance preko interneta: P Trebam auto. Nije me briga je li to rashodovani auto, sve dok radi i legalno se može voziti. Samohrani sam otac kojem je jako potrebno vozilo kako bismo mogli ići u kupovinu ili do majke, kojoj također redovito pomažem kada je 2013. godine doživjela moždani udar. To znači da se teško kreće i treba joj pomoć s aktivnostima, ali živi nekoliko kilometara od mene, što mi stvara dodatne poteškoće da dođem do nje. Sada sam na koljenima i molim vas da mi pomognete skupiti barem dovoljno novca za kupnju robusnog automobila koji može ići naprijed, a nadam se i nazad. Unaprijed hvala i srdačni pozdravi, nasukani tata iz Tvärreda // Patrik