Pozdrav svima! Ovdje ćete čuti priču o meni. Rođen 1988. u malom selu u Bosni. Još kao dijete imao sam velike planove u svom malom selu. Sve mi je bilo svijetlo. Na sve gledao pozitivnim malim dječjim očima. Sanjao o vlastitoj obitelji, vlastitoj djeci. Sanjao sam kako će budućnost izgledati kad porastem. Imao sam viziju koliko bih životinja trebao imati na farmi. Kako će mi djeca pomoći u brizi o životinjama i farmi na isti način na koji sam ja pomogao svojim roditeljima. Sve je u mojim malim dječjim očima bilo tako lijepo i bajkovito, baš kao ulomak iz priče. Živjela sam za te dane i sretno vrijeme na svojoj farmi. Planovi su mi izgleda bili preveliki ili sam ja bila prevelika za svoje planove i snove?. Jednog jutra 1992. godine probudili su me roditelji. Nisam znala što se događa. Očito sam se namjeravao obući i spakirati. Hrana je spremna, vrijeme je za jelo vani na balkonu. Nije mi bilo dopušteno jesti unutra! Zašto baš sada i zašto zadnji obrok? Pa, nakon jela je došlo vrijeme da ostavim sve svoje snove i budućnost koju sam planirao u svom životu kroz oči moje male djece u mom. Tada je došlo vrijeme da napusti zemlju zbog rata. Uskoro idemo kući, kaže otac, pitam kada, on kaže uskoro, uskoro sine. Sada, 30 godina kasnije, oca više nema, nitko mi ne govori kada idemo kući.

Upoznao sam svoju ženu, imam dvoje prekrasne djece. Dječak je poput mene na svim frontama, znatiželjan, ima velike snove, želi sve što sam ja sanjao o farmi, životinjama, želi život kakav sam ja vidio očima svoje male djece. Djevojčica je nestašna, ali voli slobodu, životinje i životni prostor.

Sada smo odlučili preseliti u roku od pola godine, bez obzira na sve. Ne može biti gore nego što je sada.

računamo na sve vas i znamo da su mnogi od vas koji ovo čitate u istoj situaciji, ali se jednostavno ne usuđuju pomaknuti.