Iris je divna četverogodišnja djevojčica i dugo očekivano dijete. Tijekom godina otkako nam je ispunila srca i živote, primijetili smo da ima neke elemente autizma, ali nam je bilo teško pomisliti da bi mogla imati autizam. Međutim, prije 3 mjeseca smo se ohrabrili i odlučili otići specijalistu kako bismo vidjeli zašto nema sve stečene vještine, uključujući i jezik koje bi trebala imati u ovoj dobi. Dijagnosticiran joj je umjereni autizam. Rečeno nam je da je pametno dijete, da nema govora o retardaciji i da ima velike šanse da funkcionira u društvu, što je zapravo kontradikcija. Čita od svoje 3. godine, na rumunjskom i engleskom, iako je još uvijek govorila samo nekoliko riječi. Dva mjeseca idemo na terapiju (hvala Bogu, imali smo priliku i sreću iskoristiti besplatne seanse, ali se ne zna je li na neograničeno vrijeme) i izvanredno dobro napreduje. Mnogo je pričljivija, aktivnija i pažljivija. Zahvaljujem Bogu na tome. Međutim, zbog naše financijske situacije, nekoliko smo puta bili odsutni. Moja jedina želja je da moje dijete bude dobro i srce me boli kad vidim da joj ne mogu dati priliku jer nisam imala novca za putovanje. Ono što želim jest biti sigurna da nikada nećemo propustiti seanse koje je čekala (jer uvijek jedva čeka ići i 'igrati se' s djevojčicama) i koje su vrlo važne za njezin oporavak. Zahvalna sam na svakom doprinosu, bez obzira koliko malen bio.