Imam čast 10 godina dijeliti krov sa četiri krznena prijatelja, od kojih su tri majka i sin i kćerka, a zatim i poveći pas od 35 kila, kojeg su mi neki klinci ostavili na brigu na par dana, ali svaki dan koji sam proveo s njom otkad je Kira ušla u moj život, za mene je ponos i čast i privilegija, Kira trenutno ima između dvije i trinaest godina, ona je pas s najviše strpljenja , smirenost, obrazovanje, razumijevanje i uravnoteženost. Ušla je u Ninin i moj život baš kad je Nina, moj pas, bila trudna, i odjednom se naša grupa počela povećavati. Moja situacija, sa 54 godine, je da živim deset godina u ovome što je sada moj dom, oprostite, naš dom, morao sam reći imena Ninine djece, pinčevi, pa traper, mali je lijep, oko tri kile, a njen veliki brat se zove Goldie, koji je jako voljen i jako je zgodan, hvala. Dugujem im što sam sada ovdje, pronaći motivaciju, svaki dan, svaki trenutak, svaki tren mog života, jer oni su moj život i ja sam njihov život, oni su rođeni upravo odakle nas žele izbaciti, ja živim i živim na čistom mjestu; s dostojanstvom, a ono se ogleda u dobrim djelima koje svi susjedi imaju s nama i naravno mi s njima, naš dom, naše prebivalište pripada lešinarskom fondu, ja, kao svaki odnos zabave ili društvenog okupljanja s ljudskim bićima, više niti ne razmatram, psi mi daju ono što mi ljudi ne daju: odanost, vjernost, društvo, čisto i čisto, ništa više. Bez prezira, bez vrijeđanja, bez guranja, bez prijetnji, bez života prije 10 godina počeo sam živjeti zahvaljujući svoja četiri krznena prijatelja, nikad nisam mislio da tko zna, šest mjeseci, godina, moj život može toliko promijeniti i da ću nakon svih tih godina živjeti sada gdje nismo odbacili svoj dom, svoj život, konačno možete reći da ako to želim živim to može biti nešto najbliže sreći što sam ikada živio, moji krzneni prijatelji su sve što znaju , trčkaraju okolo, sigurno je svijetlo, to je prvo mjesto gdje se osjećam sigurno, i gdje znam da mogu zaštititi svoje dlakave drugove, imam pedeset jedan posto intelektualnog i emocionalnog invaliditeta, primam pomoć za umetanje, zbog godina i primanja, društvo, banke, financijske institucije za njih više ne postoje, ja sam isključen, a bježeći od mene isključuju i životinje, jer gdje ćemo nas petero kad nemamo plaću, samo socijalna pomoć, bez obitelji ili prijatelja s ljudima s mogućnošću pomoći. Čak i nakon što sam se žrtvovao u ovim godinama i spasio više od trećine toga. Od novca koji mi lešinarski fond želi prodati, a nakon što je to bio prvi dom u kojem smo se osjećali sigurno, koji smo razmazili iznutra i izvana, i susjede i četiri zida, pa mi je nemoguće doći do novca koji mi nedostaje u ovom roku od tri mjeseca. U zamjenu, vrata su bila otvorena za svakoga tko želi provesti par dana s nama, samo ako dođe s dobrim namjerama, s dobrim riječima. Znam da je to puno novca, sve će biti opravdano i ako želite da dođete i budete prisutni u svemu, to bi nam bilo od velike pomoći, sada se bolje osjećam kada dijelim svoje vrijeme s malim stvarima koje mi stvarno odaju da to jako cijene, a svaka mi daje dio svoje snage da s njima dijelim dane. Stvarno nas ne zanima sve što je vani, svako popodne idu u park na, imaju svoje prijatelje, druže se i to... kontaktirajte me molim vas, moj broj telefona je 658748042