Kao razvedeni otac, dobro znam što znači patiti, ne samo s emocionalnog, nego i s ekonomskog stajališta. Prije svega, doživio sam patnju i nepravdu. Trpjela sam preljub i unatoč svemu sudac je odlučio smjestiti moju djecu kod majke, oduzeti mi kuću (koju sam posjedovala i pod hipotekom), nametnuti mi uzdržavanje i štoviše, u tom sam razdoblju bila čak i bez posla. Od NASPI-ja sam dobio oko 900 eura, ali sam morao pronaći 600 za hipoteku, 300 za održavanje i 350 za auto koji sam od nje kupio na svoje ime. Apsurdno, ali istinito! Trenutačno, više od 11 godina nakon rastave, ja sam bez eura u džepu, iako imam posao koji mi omogućuje natprosječnu plaću, ali između hipoteke (600 eura), rate za novi automobil (450 eura), alimentacija za djecu (trenutačno 450 eura), rata za likvidnost koja mi je bila potrebna u 2020. (380 eura), računi, troškovi hrane, vođenje djece (vodimo ih 15 dana u mjesecu, zajednički dogovorenim danima i unatoč Sve trošim na održavanje...) svaki mjesec prekoračim ono što zaradim, toliko da sam dugoročno proćerdao ono što sam imao na tekućem računu. Želio bih da mi se pomogne i da, kad ojačam, pomognem potrebitima stvaranjem neprofitne organizacije za očeve rastavljene od braka. Moj san bi bio da mogu zatvoriti sve tekuće troškove kako ne bih imao više problema s ekonomske točke gledišta i kako bih mogao početi gledati u budućnost s više optimizma, ali to već znam ako skupim 1 euro s ovim prikupljanjem sredstava, to će već biti sjajna ciljna crta. Hvala što ste pročitali moju najavu