Šetajući slikovitom cestom koja se penje kroz planine Apuseni, od Alba-Iulije prema Arieșeniju, sigurno ćete biti zadivljeni ljepotom mjesta. Međutim, nakon što prođete Zlatnu, na ulazu u Botești, običan zavoj će vam pružiti neočekivani prizor: spektakularan dvorac. Danas, pomalo zamagljen zbog svoje burne povijesti, teško ga je promašiti: počevši od njegove zapanjujuće veličine koja graniči sa šumom, do arhitektonskih detalja koje je još uvijek zadržao.

Dvorac je između 1936. i 1939. godine izgradio Ion Gigurtu, sin Olge Gigurtu (kćeri brata Nicolaea Balcescua i nećakinje slikara Theodora Amana), bivši rumunjski inženjer i pronjemački, desničarski političar. Njegova politička karijera započela je 1918. godine u Narodnoj stranci. Dana 10. travnja 1932. slijedio je Octaviana Gogu kada se odvojio od PP-a i osnovao vlastitu političku stranku, Nacionalnu agrarnu stranku. Od 14. srpnja 1935. Gigurtu postaje jedan od vođa nove formacije: Nacionalne kršćanske stranke, nastale spajanjem PNA-e i LANC-a (stranke profesora AC Cuze). U srpnju 1937. Ministarstvo industrije i trgovine imenovalo ga je stručnjakom u Visokom gospodarskom vijeću. U vladi koju je vodio Octavian Goga između 28. prosinca 1937. i 10. veljače 1938., kralj Carol II. imenovao ga je zaduženim za pripremu uspostave njegova osobnog režima, pri čemu je primio portfelj Ministarstva industrije i trgovine. Nakon tog iskustva, šef države ponovno potvrđuje svoje članstvo u Vrhovnom gospodarskom vijeću. Gigurtu ponovno dobiva ministarske portfelje u vladi Gheorghea Tătărescua. Imenovan je na čelo Ministarstva javnih radova i veza (24. studenog 1939. – 1. lipnja 1940.), a zatim ministrom vanjskih poslova (1. lipnja 1940. – 28. lipnja 1940.). Godine 1940. šef države imenovao je Iona Gigurtua premijerom, dužnost koju je obnašao do 4. rujna 1940., kada ju je predao generalu Ionu Antonescuu. Njegov život nije bio lak u sljedećim godinama, bio je nekoliko puta uhićen i pušten na slobodu. U noći s 5. na 6. svibnja 1950. uhićen je i zatvoren u kaznionici Sighet zajedno s drugim bivšim dostojanstvenicima iz međuratnog razdoblja, ali i sa suprugom. Ion Gigurtu umro je 24. studenog 1959. u zatvoru Râmnicu Sărat u dobi od 73 godine.

Kao poznati poslovni čovjek, bio je i generalni direktor tvrtke „Mica“, specijalizirane za vađenje zlata i drugih plemenitih metala. Dvorac je izvorno korišten kao ljetna rezidencija obitelji i kao administrativno središte rudarske tvrtke. Veličina i elementi kompozicije podsjećaju na neorumunjski stil moldavskog utjecaja, vrlo blizak stilu Ghika-Budești: „Stil Ghika-Budești je nepogrešiv i nosi snažan moldavski trag: vidljive cigle, istrošeni keramički diskovi, neogotički okviri na vratima i prozorima. Prisutni su i toranj nalik samostanu, potkovasti luk, geometrijski motivi. Posebno je potkovasti luk prilagođen, s gornjom konzolom. Kromatika pročelja u njegovim konstrukcijama kombinira nijanse crvene cigle sa zelenom bojom dekorativne keramike i svijetlim bojama žbuke u similipierreu.“

Dvorac se prostire na zemljištu površine 8.800 m², s izgrađenom površinom od 1.358 m² i 19 soba. Projekt izgradnje koji obuhvaća 23 stana dostupan je uz dokumentaciju nekretnine. Štoviše, tijekom posljednjih godina na dvorcu je proveden niz konsolidacijskih i sanacijskih radova. Cilj im je osigurati održavanje zgrade, ali će i olakšati zadatak budućeg vlasnika: izolaciju temelja, unutarnje pregrađivanje, zamjenu krova i zamjenu sustava za skupljanje kišnice.

Dvorac je svjedočio razdoblju slave područja, povezanom s aktivnostima rudarenja zlata koje su se ovdje razvijale, zatim je korišten kao škola i školski kamp, sve do 1980-ih kada je postao vojna jedinica. No, slava dvorca povezana je s činjenicom da je ovdje snimljen važan dio filma "Posljednji napad" u režiji Sergiua Nicolaescua, a glumili su Ion Besoiu, Colea Răutu, Valentin Uritescu ili Ştefan Iordache.

Danas je dvorac spreman za novu avanturu. Očaravajuća okolina je prekrasna, a svestranost koju nude trenutni projekti obnove odmah nas upućuje na sliku budućeg hotela, pansiona, centra za njegu ili, zašto ne, možda otmjenog lovačkog dvorca.