Pozdrav svima,

Zovem se Aurélie, imam 45 godina i majka sam 13-godišnjeg dječaka.

Živimo u Girondeu. U maloj, mirnoj kući u srcu sela jer moj sin i ja imamo nešto zajedničko: jako volimo prirodu.

Sve je išlo dobro dok nas tata nije napustio zbog iznenadne bolesti od raka u lipnju 2021.

Od tada je život postao više nego kompliciran. Izgubio sam odličan posao. Upravo smo kupili kuću, ali još uvijek nije ni blizu završetka. Zovemo je "kuća tri praščića" jer su iznutra neki zidovi još uvijek goli i stoga su napravljeni od opeke. Nema grijanja, tuča je oštetila krov i ostalo...

Moralno i fizički slomljena, pokušavam se boriti, ali priznajem da mi je trebalo vremena da se vratim na noge, a financijski ponor se stiglo proširiti i unatoč malim poslovima koje sam imala i socijalnim naknadama, ne mogu se snaći i moje dijete pati.

Zato, prvi put u životu, tražim pomoć i molim vas za vašu velikodušnost.

Podržava nas samo 5/6 ljudi i nemamo više obitelji jer su od tragedije ostali samo ovi dragocjeni prijatelji.

Dok nas je mnogo ljudi okruživalo, osjećali smo se vrlo sami.

Proces je težak. Uvijek sam to radio sam, uvijek sam naporno radio, davao sve od sebe,

Budući da nikad prije nisam tražio socijalnu pomoć, nemam puno izbora nego pokušati.

Ne mogu vam se dovoljno zahvaliti na pažnji i pomoći ako se odlučite da nam je pružite.

I znaj da ne pokušavam nikoga natjerati da me sažali, samo pokušavam s tobom podijeliti našu situaciju. Nadam se da ćeš razumjeti.

Hvala vam još jednom

Tristan i Aurélie