Pozdrav svima, ispričavam se zbog neugodnosti i što pišem ljudima koje nemam zadovoljstvo poznavati osobno, ali nalazim se u tako teškoj situaciji da ne vidim drugi izlaz. Ja sam osoba koja se uvijek borila dostojanstveno, a da nikada nije tražila milostinju. Međutim, danas se nalazim u situaciji da moram tražiti pomoć sa srcem na dlanu. Moj život obilježili su bolni gubici: oca, brata i, nedavno, snahe. Brinem se za svoju bolesnu majku i naporno sam radila u području skrbi za starije osobe, ali mjesecima ne mogu pronaći stabilan posao, a troškovi se gomilaju.

Sad sam se našao u kutu: mom autu, starom, ali neophodnom za kretanje, isteklo je osiguranje. Bez toga ne mogu stići ni na jedan posao niti kupovati za obitelj. **300 eura** bi mi moglo dati malo predaha, omogućiti mi da sredim osiguranje i ponovno krenem. Za mnoge to nije velik iznos, ali za mene bi to značilo razliku između paralize i nade.

Ne pitam iz lijenosti ili ravnodušnosti: oduvijek sam naporno radio, ali sada se osjećam ugušeno. Ako bi mi netko mogao pomoći, čak i s malim doprinosom, bio bih mu vječno zahvalan. Obećavam da ću, čim nađem posao, uzvratiti uslugu onima kojima je potreban, jer znam što znači biti u teškoćama.

Od srca vam zahvaljujem što ste me saslušali i još jednom se ispričavam zbog ove poruke. Ako možete, podijelite moj zahtjev: ponekad mala gesta može spasiti život.

S zahvalnošću i poniznošću....