Prije mnogo godina napravila sam grešku, koju su slijedili i drugi u nizu... Bilo je loše vrijeme, nisam mogla zatrudnjeti i nisam htjela odustati, pa sam išla na brojne posjete, pretrage, tretmane... sve stvari koje su imale dosta visoke troškove i podigla sam mali kredit... Evo prve VELIKE greške, od 1500 eura... Kredit je uključivao kreditnu karticu... Nakon godinu dana situacija se pogoršala, skoro sam otplatila kredit, ali sam morala platiti skinuo 2 kreditne kartice svaki mjesec... sramila sam se toga... nikome nisam ništa rekla.. noćima nisam spavala razmišljajući kako to učiniti... U međuvremenu su naknade za etažiranje bile sve veće i veće svake godine... Napokon sam zatrudnjela, a onda su troškovi opet narasli,

Odlučio sam promijeniti banku, a oni su mi savjetovali da dignem veći kredit da sve zatvorim i krenem ispočetka. Došao sam podići kredit od 10 tisuća eura da platim greške koje je potajno napravio moj partner koji nije bio svjestan svega, a onda su opet stigli visoki troškovi etažiranja ... COVID ... Zastrašujuća poskupljenja struje i plina ... Opet sam bio u teškoćama i morao sam plaćati ovaj kredit ... svaki mjesec ... između rata i troškova moja plaća nije bila dovoljna ... i 2022. po savjetu banke dižemo duži kredit ... 10 godina ... S nižom ratom ... Podnošljivijom, gotovo "zaboravnom" na 200 eura mjesečno ... Ali ukupni iznos je bio 25 tisuća ... 5 tisuća kamata ... Vrlo visoka ... I prije svega uvijek bez da kažem svom partneru ...

Završit će 2032. godine...

Do danas imam još 19 tisuća (od 25) za platiti, te još 5 tisuća koje plaćam banci i koje ću završiti 2027. godine... Ukupno svaki mjesec 400 eura moje plaće odlazi na dugove... Ostatak koristim za obiteljski život.

Uplašena sam, u stalnoj tjeskobi, ne smijem se kao prije, živim u strahu da će saznati koliki mi je dug... da mi noću ne bude loše, od straha, srama i krivnje pokušavam "zaboraviti" toliki dug... Što mi nije donijelo financijski spokoj niti išta konkretno zauzvrat... I idem dalje, među tisuću poteškoća, preživljavajući i trudeći se da moja obitelj ne ostane bez ičega, ali noću... Noću znam... I plačem... I prestravljena sam da će saznati što sam učinila i mislim da bi me ostavio, ne bi mi više vjerovao, znam... Ali 10 godina je dugo... 2032. je daleko... I tražim rješenja, u međuvremenu pokušavam stati na noge.

Napokon mogu razgovarati s njim o svojim brigama... Priznajem dio istine... Ono o 5 tisuća, i već se osjećam puno bolje... U ovom trenutku, nakon iznenadne smrti majke, i njemu je novac loša pomisao, koja mu ne da mirno spavati, dio računa je u blokadi čekajući završetak nasljedstva za nasljedstvo, onda će se i to platiti, nitko ne zna koliko...

sad zna za 5 tisuća, ali ne i za 20... i pomaže mi da naučim i ja nešto ostaviti sa strane, ali teško je računati na 1200 eura i današnje troškove života, račune, sve skuplje cijene hrane... Ali mogu ja to, borit ću se, ali uspjet ću.

Ali moj problem je što on ne zna... I što nikada ne smije saznati... i osjećaj krivnje koji me truje...

Kako je mogao saznati?

Jednog dana želio bi otići živjeti u kuću iz djetinjstva, ali tamo ima posla isprazniti, popraviti cijevi, podove, vrata, namještaj... Trebat će novaca! I moramo zatvoriti hipoteku na stan u kojem smo sad i dignuti drugu da sredimo kuću... Za godinu dana, a možda i više.... I bojim se da će se tamo, tražeći još jednu hipoteku... otkriti što sam napravio... Moram prvo to riješiti...

Ovo je priča... Do sada...

Nazalost ne mogu nikog drugog traziti za pomoc, moji roditelji zive od mirovine i placaju i hipoteku na kucu, moj brat nema sav taj novac, a i on placa svoju kucu..

Svaku večer se molim za rješenje... Ali ne mogu ga pronaći...

Trebam poklon od 20 tisuća eura... Netko tko je voljan dati ih i zaboraviti na to... Čuvanje tajne zauvijek..

Tko bi imao tu priliku? Zauzvrat, uz neizmjernu doživotnu zahvalnost, mogu pružiti ruku i napraviti nešto na daljinu...

Hvala svima koji mi žele pomoći da ponovno nađem mir i osmijeh