Dragi svi

Imam 7-godišnjeg autističnog sina, koji je moj svijet, moje sve, moj svijet. Nažalost, situacija s njegovim ocem nije tako blistava, prije 3,5 godine se saznalo da nam je sin autističan, što me još nije smetalo, jer mi je on sin jednako i volim ga jednako kao i prije, ako ne i više..., ali otac ni od tada nije stvarno procesuirao situaciju. Uopće mu ne obraća pažnju, često čak i živcira tatu, iako je moj sin jako drag, veseo, dobrodušan dečko, dobiva puno pohvala u vrtiću i školi koliko je pametan i dobro se snalazi. Za mene je neshvatljivo kako otac može biti toliko nezainteresiran za vlastito dijete. Nije to najveći problem, više je to što on svakodnevno pije, i često se ljuti, vrišti, svađa, ucjenjuje, prijeti, zasad me "srećom" samo terorizira, ali došla sam do točke gdje više ne mogu, naš život bi bio bolji bez njega. Došla sam ovdje tražiti pomoć, želim prekinuti vezu s ocem i da se odseli od nas, ali budući da još ne radim, zato tražim pomoć i imam mali posao koji bih htjela pokrenuti, i htjela bih se uzdržavati u budućnosti, trebam pomoć i s tim. Željela bih to postići kao samohrana majka, da mogu pravedno i iskreno odgajati svog malog sina, radije sama u miru i ljubavi nego s toksičnim ocem...

Bio bih vječno zahvalan svakome tko mi može pomoći s bilo čime. Puno vam hvala što ste čitali.