Za obitelj, Hakim Sharitah, siroče u Ugandi
Za obitelj, Hakim Sharitah, siroče u Ugandi
Izvorni francuski tekst preveden na hrvatski
Izvorni francuski tekst preveden na hrvatski
Opis
Zovem se Veronica i imam 18 godina. Moji su roditelji umrli na putu na sprovod svojih roditelja. Ovo putovanje, ispunjeno tugom, ali važno, trebalo je biti prilika da se oprostim od obitelji i odam počast njihovim voljenima. Umjesto toga, dogodila se tragedija i izgubila sam ih oboje u jednom naletu. U jednom danu izgubila sam roditelje i budućnost koju sam zamišljala. Ostala sam sama sa sedmero mlađe braće i sestara o kojima sam se morala brinuti. Svi smo bili shrvani i izgubljeni, pokušavajući shvatiti kako nam je toliko toga moglo biti tako brutalno oduzeto. Od tada je život nevjerojatno težak. Ima dana kada su bol i odgovornosti neodoljivi i kada se osjeća želja za odustajanjem. Ima i dana kada nemamo dovoljno za jesti i osjećam se bespomoćno gledajući svoju braću i sestre kako gladuju. Unatoč svoj toj boli, ostajem jaka zbog njih. Duboko volim svoju braću i sestre, ali ne mogu sama podnijeti ovaj teret. Molim za vašu velikodušnost kako bismo mogli prevladati ovu kušnju i obnoviti svoje živote s dostojanstvom i nadom.
