Išli bismo i donosili djeci hranu, odjeću, pokušavali komunicirati, igrati se s njima, poticati ih, stvari koje smo si u to vrijeme mogli priuštiti. Kasnije smo počeli dovoditi puno prijatelja i poznanika u te centre, pokušavali smo se uključiti i pomoći. Nažalost, stvari nisu uvijek bile onakve kakve smo očekivali i shvatili smo da postoji određeno stanje duha među ljudima koji su radili u tim dječjim domovima i da mi, ni u kojem slučaju, ne možemo puno promijeniti.

Shvatila sam da na ulici ima puno djece s ulice, djece koja moraju prositi, djece koja se ne znaju igrati, koja se tuku. Jako sam se htjela uključiti u živote te djece i tako je počelo "Čudo između blokova". Počeli smo okupljati tu djecu, kupovati im igračke i igrati se. Cijelo ljeto provela sam igrajući se s djecom među blokovima. Učila sam ih kako se igrati, kako se ponašati, počeli smo se upoznavati, komunicirati, razgovarati o određenim stvarima u životu. Ljeto tijekom kojeg su djeca počela formirati misli o budućnosti, mnoga su djeca napustila školu. Kada se približio rujan, predložila sam im da odemo u školu, razgovaramo s učiteljima, upišemo ih, kupimo im pribor i započnemo školsku godinu.