Zdravo,

Zovem se Larisa, imam 47 godina i majka sam. Pišem ovo sa suzama u očima i nadom u srcu da će me netko čuti.

Tijekom COVID razdoblja, gubila sam obitelj jednu po jednu. Ostala sam sama s kćeri i našim malim psom, koji nam je jedina emocionalna podrška.

Zarobljena sam u životu iz kojeg ne mogu pobjeći. U nasilnoj sam vezi u kojoj me stalno ponižavaju, vrijeđaju i često fizički ozljeđuju. Bilo je noći kada sam izbačena iz kuće na hladnoću, bez ikakvog kamo otići.

Živim u strahu svaki dan. Muškarac s kojim živim ima nepredvidivo ponašanje, priča sam sa sobom, optužuje me za stvari koje nikad nisam učinila i bojim se da bi me jednog dana mogao ozbiljno povrijediti.

Pokušao/la sam tražiti pomoć, ali su mi rekli da jednostavno odem. Ali kamo mogu otići kad nemam ništa? Ne mogu si priuštiti stanarinu, polog, pa čak ni osnovne potrepštine za novi početak.

Uz sve to, imam dug od 35.000 eura. Postao sam jamac za majčin posao u Italiji, a nakon što je iznenada preminula, dug je ostao na mom imenu. Moji bankovni računi su sada blokirani i gušim se pod tim pritiskom.

Radila sam 22 godine kao medicinska sestra, posvetivši svoj život pomaganju drugima. Danas sam ja ta koja traži pomoć.

Ne tražim luksuz. Tražim sigurno mjesto za život, za spavanje bez straha i za obnovu života sa svojim djetetom.

Ako mi možete pomoći, čak i mala donacija može napraviti ogromnu razliku za mene.

Ako ne možete donirati, molim vas podijelite moju priču. Možda će doći do nekoga tko može pomoći.

Hvala vam od srca. PayPal [email protected]