Godine zdravstvenih problema, teških zdravstvenih stanja i stresa, a mi smo i dalje naporno radili kako bismo imali što bolji život. Nažalost, u današnjoj ekonomiji nismo uspjeli ostvariti svoj cilj da imamo svoj, privatni, komadić sreće i radosti. Dom!

Moj suprug (44) preselio se u zemlje kako bi bio sa mnom (31) u kojima ne govori jezik i ne razumije kulturu, učinio me najsretnijom osobom na planeti, a onda je doživio moždani udar 2 mjeseca nakon dana našeg vjenčanja, izgubio je posao, nije dobio plaću. Zastrašujući dani koji su bili pred nama bili su puni istinskog straha, tuge, ali i nade, a sve dok smo bili zaglavljeni u omči egzistencijalne krize. Dogodio se covid, bez posla, izdržavam od jedne plaće, uključujući uzdržavanje roditelja, puno dugova, bez izlaza. Od tada je bila borba.

Do danas nismo u stanju čvrsto stajati na vlastitim nogama. Kažu da nisi slab ako tražiš pomoć, pa smo mislili da pokušamo.

Obraćamo se jedno drugome za ljubav i podršku, ali bismo htjeli izgraditi nešto što možemo zajedno njegovati i živjeti svoj san.

Hvala vam unaprijed!