Zovem se Angelina Hadžimitova i praunuka sam fotografa Angela Hadžimitova (1887.-1962.), jednog od prvih fotografa u Bugarskoj i kroničara Samokova.

Prije više od 100 godina fotografirao je ljude i život u našem gradu.

Danas digitaliziram neke od njegovih staklenih fotografskih ploča i objavljujem fotografije u nadi da će netko prepoznati lice, ime, obitelj, kuću, priču.

I ovo se već počelo događati.

Samokov je počeo prepoznavati sebe. Ljudi iz našeg grada otkrili su svoje voljene, zajednička imena, obiteljske veze i uspomene. Arhiva mog pradjeda susrela se sa živim sjećanjem na Samokov. Iz tih prepoznavanja započeo je sljedeći korak: snimanje video priča s potomcima ljudi na fotografijama.

Tako je rođen "Žitejnik Samokov" .

Ideja je da se stara fotografija susreće sa živim pripovijedanjem.

Uz prepoznate fotografije trebale bi biti i priče obitelji, potomaka i ljudi koji još uvijek čuvaju uspomenu.

Fotografije čuvaju lica. Priče čuvaju grad.

Prikupljena sredstva pomoći će u prvoj fazi projekta:

• digitalizacija i obrada arhivskih fotografija

• snimanje prvih osobnih video priča

• uređivanje videa

• stručni videozapisi za arhivu uz podršku Povijesnog muzeja Samokov

• izložba u muzeju

• QR kodovi za video priče

• osnovni modul digitalne arhive

Zajedno pokrenimo živu arhivu sjećanja na Samokov.

Jer iza svake stare fotografije stoje obitelji, domovi, sudbine i glasovi.

I čovjek je živ sve dok postoji netko tko će ispričati njegovu priču.

Hvala svima koji će podržati ovu inicijativu.

Za obitelji. Za Samokov. Za sljedeće generacije.

Angelina Hadžimitova