Bok, neugodno mi je tražiti pomoć, ali nemam drugog izbora. Moja priča vas može uvjeriti da donirate koliko god želite. Odvojite 5 minuta i pročitajte moju priču. Rođena sam 1997. jednog srpanjskog dana, u obitelji koja se izvana čini savršenom... ali u stvarnosti je to noćna mora, sestra koju je godinama zlostavljao nasilni otac, pijana, nasilna, tukao nas je skoro svaki dan, majka sada invalid, bježali smo od kuće po Italiji od kuće do kuće, da pobjegnemo od očevog terora, posjećivali smo obiteljske kuće, skloništa, hranili se u Caritasu i udrugama.. živjeli smo bez tople vode i gas.. obukli smo se u odjeću koja nije naša.. Ali ništa nas nije spriječilo! Odmalena sam se trudio i sve sam uspio! Od konobara do radnika, preko dostavljača do recepcionera, skladištara, električara... Školovao sam se iako sam s mukom stekao diplomu Računovodstva! Mami sam uvijek pokušavao dati nadu, sam sam plaćao vozačku i išao na posao biciklom, onda sam štedio i kupio auto... Mama mi je s invalidskom mirovinom od 280 eura pomagala, ali je imala mnogo zdravstvenih problema kao što je bila paralizirana jedna ruka, pacemaker i transplantacija nakon godina i godina dijalize. Uvijek sam radio ono što sam mogao ustajući svaki dan... bez rodbine... bez prijatelja i... bez primljene ljubavi.. ali sada... ne mogu više.. U mračnom sam limbu.. uz pomoć psihijatra.. Na koljenima sam, ne mogu više ustati.. Troškovi me preplavljuju i dugovi se gomilaju.. Ne mogu biti jak.. Nemam prijatelja.. Nemam rodbine.. Nemam ništa.. a ipak sam ustanite svaki dan i pokušajte ostati na nogama... ne pušim, ne drogiram se i ne pijem alkohol. Ne popuštam pred određenim iskušenjima. Traženje milosrđa posljednji je bastion na plaži..to je nešto što nikad ne bih učinio..pa ipak..evo me..imam toliko toga za ispričati možda bih mogao pričati godinama ali šutim..iznos koji tražim je za malo prostora za disanje..kisik..platiti troškove, obaviti kupovinu i održavanje automobila i držati ih po strani...dišite da se oporavim i ponovno stanem na noge! Vratite se traženju posla! Nakon što su troškovi pokriveni, vratite se podjeli životopisa uzdignute glave! Iznos... ne znam da li je puno ili malo ali za mene... to je način da dišem, platim i idem naprijed sa srcem u ruci... i za ono što vrijedi... kažem Hvala. Hvala i oprosti..ako me želiš kontaktirati i pitati me više čak i samo da razgovaramo..možeš to učiniti mirno.