Nekada davno, u malom selu smještenom među brdima, živio je mladi par sanjara, Anna i Marco (izmišljena imena). Oduvijek su željeli stvoriti posebno mjesto, kutak raja gdje bi ljudi mogli pobjeći od svjetovne ludnice i pronaći mir. Zamislili su gostoljubiv pansion s doručkom, okružen zelenilom, s bazenom koji je odražavao vedro nebo i toplinu sunca. Mjesto gdje svaki detalj odiše spokojem i osjećajem pripadnosti.

Njihov san je bio jasan: željeli su kupiti savršen komad zemlje, smješten na brdu s prekrasnim pogledom, i izgraditi svoj pansion s doručkom, utočište za sve koji žele pobjeći od svakodnevnog života i uživati u trenucima opuštanja. Ali to nije bila samo jednostavna komercijalna aktivnost. Anna i Marco željeli su uključiti one koji, poput njih, dijele ljubav prema prirodi i želju za stvaranjem nečeg autentičnog.

Tako se rodila ideja o zajedničkom projektu. „Ne možemo ovo sami“, rekla je Anna jednog dana, gledajući zalazak sunca iza brda koje su se nadali nazvati domom. „Ali što ako postoje i drugi sanjari poput nas, spremni vjerovati u naš san?“

Marco ju je pogledao s osmijehom i ideja je dobila oblik: tražit će pomoć od onih koji su, poput njih, željeli biti dio nečeg posebnog. Njihov prijedlog je bio jedinstven. Tko god odluči podržati projekt, ne bi bio samo donator, već i pravi protagonist.

Svaka osoba koja je doprinijela stvaranju pansiona s doručkom imala bi posebno mjesto u srcu projekta. Donatori ne bi bili obični kupci, već članovi ekskluzivne zajednice, ljudi koji bi mogli uživati u pansionu doživotno uz popuste i posebne ponude. Svaki put kad bi prešli prag pansiona, bili bi dočekani kao prijatelji, kao dio Annine i Marcove obitelji, s jedinstvenim tretmanima rezerviranim samo za njih. Osim toga, imali bi pristup besplatnim boravcima svake godine, kao znak zahvalnosti što vjeruju u zajednički san.

Zemljište je bilo tamo, čekalo je da se kupi, a projekt za pansion s bazenom već je bio detaljno razrađen. Ali da bi sve ovo ostvarili, morali su prikupiti sredstva. San je bio velik, ali uz pomoć onih koji su vjerovali u važnost izgradnje nečeg jedinstvenog, mogao je postati stvarnost.

„Svaka osoba koja sudjeluje ne samo da nam pomaže izgraditi ovo mjesto“, objasnila je Anna u svojim pismima i porukama, „već postaje dio priče koja će trajati tijekom vremena. Svako jutro kada se ovdje probudite, osjećat ćete da ste i vi doprinijeli stvaranju ovog kutka sreće.“

Dakle, sa srcima punim nade i odlučnosti, Anna i Marco započeli su svoju kampanju prikupljanja sredstava. Svaki mali doprinos bio je korak prema tom snu, svaka donacija cigla koja će im izgraditi utočište u brdima. I znali su da će, zajedno sa svojim pristašama, stvoriti nešto prekrasno, mjesto koje neće biti samo njihovo, već svih onih koji vjeruju u čaroliju zajedničkih snova.