Imam 33 godine, dijagnosticiran mi je shizoafektivni poremećaj i živim od male invalidnine, financijski sam zanemaren, u emocionalno zlostavljajućem i toksičnom kućanstvu te pod općom opresijom i nedostatkom prilika u malom gradu u Rumunjskoj. Poremećaj iz autističnog spektra (PAS) kod odraslih se uglavnom zanemaruje, a osjetljivost ili čak prijemčivost ovog pojma u ovoj zemlji, medicinski, ne postoji. Međutim, nedavno sam saznao za liječnika koji bi ovdje mogao procijeniti PAS kod odraslih. Međutim, troškovi ovoga, budući da je riječ o privatnoj ordinaciji i njihovoj lokaciji, mogu se kretati od 100 eura naviše. Moj džeparac je manji od 100 eura mjesečno, a moji troškovi odlaze na stvari poput osnovnih potrepština i putnih troškova.

Zbog toga sam prisiljen/a mjesečno davati prioritet svojim medicinskim pretragama i tretmanima, a mnoge moje druge bolesti ostaju neistražene i neliječene. Trebaju mi testovi za pregled crijeva jer imam sindrom iritabilnog crijeva i trenutno ne pratim nikakav preporučeni tretman, a testovi mogu biti prilično skupi, počevši od 50 eura naviše.

Moje medicinske potrebe uključuju:

Dugogodišnja bolest nosa i grla (kronični rinitis) koja nije kontrolirana i liječena barem posljednjih 6 mjeseci, te mi je potrebna endoskopija za to, koja košta oko 50-60 eura.

Bol u leđima i degenerativna bolest diskova lumbalnog i cervikalnog dijela leđa zbog kojih mogu ići na fizikalnu terapiju koju uglavnom pokriva javni zdravstveni sustav, međutim, moram pohađati tečajeve plivanja kako bih to najbolje kontrolirala. Počela sam vježbati laganim vježbama kod kuće - što je uvelike poboljšalo moju bol i pokretljivost - i pokušala sam trčati, ali ovo potonje može biti štetno za moja leđa i obično mi treba dugo vremena za oporavak, što otežava ustrajnost. Tjelovježba je ključna za upravljanje i regulaciju mog mentalnog zdravlja.

Moje posebne potrebe u pogledu hrane za moj sindrom iritabilnog crijeva, za moj živčani sustav i mozak su potpuno zanemarene i uskraćena mi je autonomija i neovisnost u vidu džeparca koji mogu koristiti za vlastitu kupovinu hrane; mnogo puta sam gladovala iz potrebe da izbjegnem simptome sindroma iritabilnog crijeva.

IBS: dugotrajno stanje usko povezano s mojim mentalnim zdravljem, ali zbog financijske ovisnosti o nekome drugome rijetko sama biram hranu i imam lošu prehranu. Za moj IBS trebaju mi testovi koji mogu koštati od 50 eura nadalje kako bi se razjasnile moje potrebe i liječenje.

Počeo/la sam snimati YouTube videe u kojima govorim o svojim iskustvima kao osobe s mentalnim zdravstvenim problemom u ovoj zemlji i kako načini razmišljanja, narativi i medicinski modeli ne pomažu niti osposobljavaju istinski i s pravom osobe koje žive s nevidljivim invaliditetom, koje žive s oblikom ASD-a ili neurodiverziteta i tako dalje. Moja je namjera dobiti jasnoću i potvrdu svojih dijagnoza i nadam se da ću biti glas promjene za pristup ove zemlje i integraciju mentalnog zdravlja i onih koji pate ne samo zbog svojih stanja već i od onesposobljavajućih struktura koje ih prisiljavaju da budu ovisni ili da s njima komuniciraju na nedostojanstven i nepravedan način.