Imam 33 godine, dijagnosticiran mi je shizoafektivni poremećaj i živim od male invalidnine, financijski sam zanemaren, u emocionalno zlostavljajućem i toksičnom kućanstvu te pod općim pritiskom i nedostatkom prilika u malom gradu u Rumunjskoj. Autizam kod odraslih se uglavnom zanemaruje, a osjetljivost ili čak prijemčivost ovog pojma u ovoj zemlji, medicinski, zapravo ne postoji, barem ne u malim gradovima gdje je pristup takvim uslugama nepoznat.

Međutim, prije više od godinu dana saznao sam za liječnika koji bi ovdje mogao biti otvoren za procjenu ASD-a kod odraslih. Međutim, troškovi ovoga, budući da je riječ o privatnoj ordinaciji i njihovoj lokaciji, mogu se kretati od 100 eura naviše. Moj džeparac je manji od 100 eura mjesečno, a moji troškovi odlaze na stvari poput osnovnih potrepština i putnih troškova.

Zbog toga sam prisiljen/a odgađati liječničke pretrage i tretmane svaki mjesec, a mnoge moje druge bolesti ostaju neistražene i neliječene.

Moje medicinske potrebe uključuju:

Trebaju mi pretrage i snimke jetre/žuči i crijeva jer sam imao epizode žučnih vodova gdje sam se jako razbolio zbog stresnih uvjeta ili okoline. Od prosinca 2025. i dalje živim u istom okruženju koje me razboljelo, a moje bolesti su se umnožile i još uvijek ostaju nekontrolirane.

Dugogodišnja bolest nosa i grla (kronični rinitis) koja nije kontrolirana i liječena. Za to mi je potrebna endoskopija, koja košta oko 50-60 eura.

Degenerativna bolest diska lumbalnog i cervikalnog dijela leđa zbog koje mogu ići na fizikalnu terapiju koju uglavnom pokriva javni zdravstveni sustav, međutim, moram pohađati tečajeve plivanja kako bih se što bolje nosio s tim. Počeo sam vježbati lagane vježbe kod kuće - što mi je uvelike poboljšalo bol i pokretljivost - i pokušao sam trčati, ali ovo potonje može biti štetno za moja leđa i obično mi treba dugo vremena za oporavak, što otežava pridržavanje vježbanja. Tjelovježba je ključna za upravljanje i regulaciju mog mentalnog zdravlja i volio bih da imam mogućnost platiti satove teretane ili se pridružiti plesnoj grupi, ali to ne mogu učiniti sa svojim džeparcem.

Što se tiče sindroma iritabilnog crijeva i prehrambenih potreba, puno sam puta gladovao iz potrebe da izbjegnem simptome sindroma iritabilnog crijeva.

Sindrom iritabilnog crijeva: dugotrajno stanje usko povezano s mojim mentalnim zdravljem, ali zbog financijske ovisnosti o nekome drugome rijetko sama biram hranu. Za moj sindrom iritabilnog crijeva trebaju mi testovi koji mogu koštati od 50 eura nadalje kako bi se razjasnile moje potrebe i liječenje.

U 2024. godini htio sam početi snimati YouTube videe u kojima govorim o svojim iskustvima kao osobe s mentalnim zdravstvenim problemom u ovoj zemlji i kako načini razmišljanja, narativi i medicinski modeli ne pomažu niti osposobljavaju istinski i s pravom pojedince koji žive s nevidljivim invaliditetom, žive s oblikom ASD-a ili neurodiverziteta i tako dalje.

Moja je namjera dobiti jasnoću i potvrdu svojih dijagnoza te se nadam da ću biti glas promjene za pristup ove zemlje mentalnom zdravlju i za one koji pate ne samo zbog svojih stanja već i zbog onesposobljavajućih struktura koje ih prisiljavaju da budu ovisni ili da s njima komuniciraju na nedostojanstven i nepravedan način.