Ako čitate ove retke, vjerojatno je to zato što se vaš život ukrstio s Fabryjevim, ili ste možda ovdje nekom slučajnošću, a nikada ga niste upoznali.

Moj suprug nas je napustio prije nekoliko dana, nakon što je živio s bolešću koja mu je dijagnosticirana prije nekoliko godina, kada su se naše kćeri već rodile. Unatoč snazi, nevjerojatnoj vitalnosti i radosti koja ga je oduvijek odlikovala, bolest ga je nepravedno i prerano oduzela od nas, ostavljajući prazninu koju ništa i nitko nikada neće moći ispuniti u životima svih koji su dijelili njegov život i voljeli ga.

Ipak, Fabry nije ostavio za sobom očaj, već želju za životom, za pogledom u budućnost. Ostavio nam je upornost i hrabrost, jer je on bio sve to, i želim nastaviti ono što smo bili, što je on bio, za sebe i za naše kćeri.

S tim osjećajima, ali i s iznimnom poniznošću i dostojanstvom, odlučila sam pokrenuti ovu akciju prikupljanja sredstava. S obzirom na to da imam samo jedan prihod i da su moje djevojčice još male, znam da će put biti dug, svakako pun radosti, ali i neizbježno težak. Nezamislivo mi je da nastavim plaćati trenutnu hipoteku, ali s 40.000 eura i malo truda, mogla bih smanjiti rate na prihvatljivu razinu i zadržati naš trenutni dom. San? Možda. Ali rekla sam si da moram pokušati.

Iskreno zahvaljujem svima koji mogu donirati, čak i anonimno, ili čak simbolično. Također zahvaljujem onima koji su odvojili vrijeme da pročitaju ovih nekoliko redaka, jer čak i ako ne mogu ili ne žele donirati, nadam se da mogu pronaći nadu, samopouzdanje ili inspiraciju, poput one koju sam ja dobila čitajući toliko tužnih priča, a sve ih ujedinjuje izvanredna želja da "prebolim to".